Zoran Hercigonja: Crvenkapičina tajna

Stršao je iz šikare kao neobrijana stidna dlaka na glatkoj […] i zavidno buljio u dvije mlade žene u strastvenom zagrljaju: plavokosa u zagrljaju riđe, divlje tigrice. Gutao je gorčinu iz bunara ogorčenosti, prikrivao gnjev iza klokotanja koljačkog gebisa i oštrih kandži. U pozadini klokota gebisa, kao jeka, odzvanjale su riječi: „Ne držiš se scenarija kučko! Trebala si biti moja! Ne držiš se scenarija…“ Dahtao je sve jače od srdžbe dok su dvije mlade žene u sobici jedna drugoj lizale jezike i slomljeni ego.
Za vrijeme dok su ljepotice jezikom vlažile prostor zabranjene zone, dajući mu novo značenje, dlaka crnog vuka se nakostriješila kao bodljike na ježevim leđima. Morao je intervenirati. Jednostavno je morao intervenirati u njihov osobni arhiv, u mjesto njihovog osobnog određenja. Iskočio je iz šumarka kao razjareni bik i razbio prozor. Mlade žene su se razdvojile i svaka se sljepila sa jednim kutem sobe navlačeći na sebe plahte. Režao je s gubicom punom oštrih noževa i nasrnuo na plavokosu djevojku. Djevojka je vrisnula. Bio je to posljednji krik. Kidao joj je meso s vrata i gutao arterijsku vrelu krv. Mumljao je: „Ja ću tebi pokazati kučko! Zaobilaziš scenarij. Ona je moja! Ja imam pravo na nju.“
Crvenokosa mlada žena, navukla je majicu i hlače i dala se u trk. Razjareni vuk, krenuo je za njom. Trčala je po mračnom šumarku, sapličući se u nisko raslinje i šiblje. Oštro grmlje i nisko granje, rezalo joj je meso. Ignorirala je bol. Znala je da joj život visi o niti. Nakostriješen vuk, razarao je sve pred sobom, a krvava gubica, blještala je na mesečevom sjaju. Vikao je za njom glasom punim gnjeva: „Nećeš mi pobjeći blundice! Ja ću te naučiti pameti, da se držiš scenarija.“ Mlada je žena, ridala od straha i boli. Sva u porezotinama, pala je na vlažnu zemlju. Kosa se splela s okolnim grančicama. Vuk se zaustavio nad njome. Mlada žena se ne predaje. Brani se jedinim oružjem koje joj je ostalo: retorikom. „To je moj život i radim s njime što me volja.“ Nakostrješen vuk odbrusi: „Kako te nije sram bestidnice. Valjaš se sa ženom. Gdje toga ima? Gdje to piše u scenariju?! “ Crvenokosa smogne snage i suprotstavi se: „Ti si obični zadrti mačistički kreten.“ Vuk nagrupi na ženu. Zarije joj pandže u zapešća i krvavu njušku približi licu. „Ja ću od tebe načiniti ženu i izbiti iz te tvoje lude glave sve mušice.“ Napaljeni vuk nasrne. Mlada žena osjeti pulsirajuće spolovilo na bedru. Viče: „Upomoć!! Silovanje! Pusti me!“ No vuk se potpuno oglušio o vapaje. Želio je na svu silu položiti pravo na nju, jer tako piše u scenariju. Ukrutio mu se i bio je spreman za devastaciju te žene. Dahtao je i jezikom joj oblizivao obraze. Vrelim dahom je šaputao: „Ja ću od tebe učiniti…“ Mlada žena desnom rukom napipa oštri kamen i udari ga o njušku. Vuk se nespretno izvrne na leđa, a crvenokosa mu probode genitalije granom s nazubljenim krajem. Vuk se previja od boli. Proklinje i reži. Krv šiklja u nepravilnim mlazovima. Mlada žena zauzme stoički stav. Dok se ranjeni vuk izvijao od boli, mlada žena klekne do njega, čvrstim stiskom mu fiksira gubicu i reče: „Trpjela sam tvoju tiraniju misleći da ću tako promijeniti perspektivu. Ja sam hirovito i budalasto dijete. Nosim svoje srce na dlanu. Pišem svoj scenarij!“
Ustane i zaputi se dublje u šumu dok je vuk iščezavao pod vječnim tamnim oblakom „scenarija“.

Foto: www.pexels.com

Odgovori