Književnost uživo, godina 3., broj 3, jesen 2015.

jesen 2015-page-001ISSN 1849-0425

I dok se u Rijeci odvijaju vrlo žive rasprave o samoj naravi grada i njegove kulture, ali i same vjerodostojnosti, dotle Književnost uživo već pune dvije godine živi vlastitu virtualnu kreativnu demokraciju: ne, nisu to samo riječi, jednostavno, svjesni smo posebnog statusa koji uživamo (ne samo u Rijeci i Hrvatskoj), negdje između „visokog“ i „pučkog“, banalnog i visokoumjetničkog, negdje u oblaku, u nečemu što zaista potvrđuje naše prve pretpostavke – kvaliteta se pomalja iz mase, iz rada, iz djela, a ne iz poze, ne iz statusa, bio on pripisan ili samopripisan. Književnost uživo je pljuska malograđanskom neznanju i neukusu, pozi i blebetanju onih koji malo znaju, ali se prave da znaju puno.
Književnost uživo tako je u svojih deset brojeva objavila doslovno stotine autora, mnogi su u međuvremenu izašli iz sjene književne anonimnosti, poneki su ovjenčani nagradama, a ima ih koji su objavili i knjige. Svima im čestitamo, ovo je bio zajednički uspjeh, kako vas, čitatelja suradnika, tako i nas, malog entuzijastičnog tima ljudi koji nastoji književnost izvući iz geta i nelagode u kojoj tavori već godinama zahvaljujući ponajprije katastrofalnim kulturnim antipolitikama koje su dovele do žalosne činjenice kako smo među najmanje pismenim i najmanje kulturno osviještenim ljudima u Europi. To je istinska tragedija i što prije tome pogledamo u oči, bit će nam lakše.
Naravno, ovo sve skupa ne znači sjedenje na „slavi“, niti da postignutome. Štoviše, to bi bilo jednako priznavanju poraza i prije no što smo ušli u bitku. Najteži zadaci tek preostaju: zadržati dah, nastaviti kročiti posve nezacrtanim putevima, mapirati ih, polučiti nove i uvijek nove uspjehe, naravno, ne utvrđujući se u zabrane samoprozvanih elitnih kružoka i ekskluzive koja postaje vlastita parodija. Književnost uživo živ je projekt i kao takav mora biti podložan vremenu i promjenama koje će se odraziti i na njega, a osnovna premisa uvijek ostaje ista: biti otvoren svakome, jasno, tako da se u tome uspostavlja vlastita vertikala kvalitete i svakako važna uporišna točka suvremene (riječke) književnosti koja se opet iznova potvrđuje, još od Rivala, kako je samo kreativna demokracija rješenje egzistencijalnog čvora domaće književnost – da, raditi i proizvoditi, a konačan je cilj biti čitan, doći do čitatelja, uspostaviti s njime odnos te u svemu tome svjesno sudjelovati kao aktivan član jedne još šire i veće kreativne zajednice. Ne, ovo nisu samo puste riječi, ovo je već sada dvogodišnja praksa, potvrđena u deset svezaka našega časopisa, pravom malom jubileju za koji ćemo održati malu, naravno, virtualnu zdravicu!
Pa, živjeli!

Milan Zagorac

3 misli o “Književnost uživo, godina 3., broj 3, jesen 2015.”

  1. u potpunosti se slazem s navedenim i jedino mjerilo je citanost. Osobno mislim da virtuala i tiskana izdanja vise ne mogu jedno bez drugoga i zapravo je KU postala nezaobilazna odskocna daska za daljnji napredak

Odgovori

književnost uživo. live literature. književnost svima. književnost iz ormara