Književnost uživo, godina 2. broj 2, ljeto 2014.

naslovnica 2_2014Dragi prijatelji, drage prijateljice,
književnosti nam se već godinu dana događaju uživo. Slikali smo. Svirali. Sanjali. Stvarali. Slovima. Pustili se pisanju, budili dijete skriveno borama i realnošću, da boso istrči iz sna da, piše po zidovima krikove stvarnosti, i pronalazi nove stvari koje ga čine. Otisnuli smo se, jednom naizgled stihijskom vožnjom bez početka i kraja, ali kad se uzme kao cjelina svaki kamenčić mozaika pada na svoje mjesto. Lutali smo, a dok lutaš, ne zuriš u vlastite cipele, ali si ih svjestan.
I svjesni smo da nam povremeno promiču Tajne ‘profesionalnog’ pisanja i da se katkad ‘samo’ znatiželjno igramo književnosti – tapkamo putovima pisanja. Ostavljajući nekad na tom putovanju pisanu riječ smežuranom i jadnom, kao što nekad i ona nas smežuranima i jadnima ostavlja, opet same, na sred nepoznata puta (možda u susret nekom bosonogom Kerouacu, a ni njegovim rolama papira nisu predviđali osobit uspjeh). Čak i kada bi vjerovali smjernicama autoriteta i sakupili sve skrivene ključeve kreativnosti, umjetnost su vrata čije se brave mijenjaju. A ljubav prema njoj toliko je bezizborna da nam je već dovoljno puta svrgla tron. I na tome joj hvala.
Jer je pisanje istovremeno posve osobna i nikome ekskluzivno pripadajuća potreba. Nezainteresirana za pravila. I svaka se umjetnost, pa tako i književna negdje, u nekome, već događa u-živo. Zaigrana i neodgojena. Dijeljenjem ona biva, uvijek iznova, uvijek drugačije – (o)življena: primljena, pripitomljena, priljubljena, promiješana, još uvijek prevratna i izvitoperena razglednica svih strana naše stvarnosti, nanovo otpuštena u bilo koji dio nečije duše. Bez potpisa autoriteta, bez uputa za razumijevanje umjetnika. (jer ionako nismo, tako kažu ‘autoriteti’ baš neke poete – samo se malo igramo u šarenim krajolicima pjesničkog svijeta.)
Dragi prijatelji, drage prijateljice, sretan nam rođendan.
Ljeto je. Slati ćemo razglednice. Vješati ih na zidove. Zidovi će biti zahvalni. Zidovi će i dalje biti živi. I možda, u našem virtualnom svijetu dijeljenih inspiracija, zidovi ne budu bili zidovi više. Samo bezgranično mjesto koje se u svako doba, kao dijete, još uvijek zna i želi igrati. Bez te zaigranosti, žao mi (ni)je poštovana kritiko, nema ni umjetnosti pisanja. I to je tajna svih tajni i korijen svih korijena. Književnosti nam se već godinu dana događaju uživo –isprepliću se.

Odjavna špica: tapkanje po tipkama
Uživajte

Dunja Matić, glavna urednica broja

Odgovori

književnost uživo. live literature. književnost svima. književnost iz ormara