Arhiva oznaka: sabor

Borna Tićak: Saborski duvač

Pred nekoliko dana frendica me zaskočila pitanjem podržavam li i što uopće mislim o trenutnom cirkusantu, donedavnom studentu i duvaču kojekakvih supstanci, u Saboru RH. Naravno, na to pitanje nisam mogao tek tako katehetički dati odgovor, već sam, kako meni i priliči, idućih nekoliko dana zapao u preispitivačku krizu o navedenom problemu. A koji je bolji način izlaska iz tog stanja od vječnog bilježenja vlastitih misli u elektroničkom obliku?

Za početak, moram razjasniti određene pojedinosti za navedeni, kako ja volim nazvati, anarhističko-autoritarni pokret. Spomenuta skupina ljudi ne može se nazivati pripadnicima stranke iz jednostavnog razloga: modus operandi njihova udruženja temelji se na rušenju trenutačnog sistema, dok, s druge strane, ne nudi nikakvu alternativu za uspostavljanje istog.

Vraćam se započetoj problematici, zastupniku u Saboru i jednom od osnivača anarhističkog pokreta koji hrvatska populacija tako milozvučno voli definirati strankom. Za početak, moram razjasniti određene pojedinosti za navedeni, kako ja volim nazvati, anarhističko-autoritarni pokret. Spomenuta skupina ljudi ne može se nazivati pripadnicima stranke iz jednostavnog razloga: modus operandi njihova udruženja temelji se na rušenju trenutačnog sistema, dok, s druge strane, ne nudi nikakvu alternativu za uspostavljanje istog. Ukoliko i dođe do toga jednog dana, možemo li se onda zapitati čemu ideali i konstantna borba za njihovim ostvarenjem od samog osnutka moderne Hrvatske pa sve do 1. srpnja 2013. u vidu uključivanja u euroatlanske integracije? Je li stvarno toliko negativno naše članstvo u cijelom spektru organizacija i jesmo li spremni baciti sav trud u proteklih dvadeset i dvije godine, bilo lijevih, bilo desnih političara? Ako išta, makar se možemo pohvaliti kako su se i lijevi i desni uspjeli usuglasiti oko hrvatskog pristupanja navedenim organizacijama, a teško da ćemo tako nešto opet doživjeti u bliskoj budućnosti.

Novost je kako njegovi fanovi od sada mogu orgazmičnim oduševljenjem pratiti i live prijenose lika i djela putem Facebooka. To se zove upotrebljavanje suvremene tehnologije u obrazovne svrhe.

Opet mi misli lutaju, vraćam našeg duvača ponovno u centar pozornosti (kao što to, uostalom, konstantno čine mediji od kad je konstituiran posljednji saziv Sabora). Trč-trč pa na vijestima osvane neko novo sranje koje je izveo bilo u Saboru, bilo izvan Sabora. Itekako sam svjestan kako sam u prošloj rečenici upotrijebio vulgarizam i jasno mi je kako njima nema mjesta u javnom tekstu, ali naprosto ne mogu upotrijebiti nikakav drugi leksem koji bi makar približno dočarao postupke spomenutoga zastupnika. Novost je kako njegovi fanovi od sada mogu orgazmičnim oduševljenjem pratiti i live prijenose lika i djela putem Facebooka. To se zove upotrebljavanje suvremene tehnologije u obrazovne svrhe.

No, što je ono što mene toliko nervira? Pretvaranje Sabora kao institucije u cirkus, pogotovo ako se sjetimo da su nekada zastupnici morali poznavati latinski, biti plemići te posebice vješti govornici (što je ujedno i najbitnija karakteristika) kako bi mu uopće primirisali. Nemojte me krivo shvatiti, nisam ja za ponovnu institucionalnu elitizaciju, ali smatram da se na takvim mjestima mora nalaziti osoba s prosječnom dozom kućnog odgoja sposobna za raspravu argumentima, a ne spodoba koja se samosvrhovito promovira. Snimanje i slikanje po Saboru, nabacivanje spika protiv NATO-a, pravljenje ostalih zastupnika budalama, nazivati bivšu premijerku političkim mrtvacem, satirično slanje poljubaca, duvanje ispred Sabora, žderanje u menzi Studentskog centra uz popratno manipulativno objavljivanje cijene hrane (koja je, doduše, neistinita; naime, cijena usluge daleko je manja ukoliko ste student i ukoliko posjedujete famoznu iksicu; tko zna, možda je naš zastupnik još uvijek zapeo u tim danima) na svom Facebook profilu radi, već spomenute, samopromocije jednostavno nije razina osobe koja bi trebala raditi u službi svih građana i prite primati masne pare za svoj tzv. angažman.

Isto tako moram napomenuti kako se ni ja ne slažem s velikom većinom zastupnika, bilo ideološki, bilo s njihovim (ne)radom, kao i glavni glumac ovog osvrta, ali to ne znači da ću izigravati majmuna od sebe na svom radnom mjestu (ilitiga faksu), ali i izvan njega. Jedini način da mijenjamo društvenu situaciju jest zasukati rukave i boriti se argumentima protiv pobjedonosne idiotizacije. Druge mogućnosti, nažalost, nema.

Prema svim spomenutim akcijama našeg heroja, ako je jedina potrebna kompetencija za radno mjesto saborskog zastupnika posjećivanje menza i kafića uz popratnu usporedbu cijena usluge, onda sam ja najbolji mogući kandidat, a pogotovo zato što, kao student, mogu dati mjerodavne informacije o omjeru kvalitete i cijene hrane studentskih menza.

Ilustracija: Guy Fawkes, Anonymous