I tako se družismo,
danima, mjesecima, godinama,
a da niti jedan sloj duše ne pokazasmo.
I tako se družismo
stoljećima,
a da niti jednu čovječnost ne učinismo.
I tako se družismo životima,
u strahu da budemo iskreni i cijeli.
I tako se družismo
zaleđeni,
ograničeni.
Sve ostalo bilo je strašnije.
Mišljasmo.
Foto: www.pexels.com
Postoje ljudi koji kroče zemljom kao ti i ja, a već su odavno nebeski.
Pogledom, dodirom, riječju
griju, njeguju i liječe.
Ostali su povezani.
Nisu se dali smesti.
Postoje ljudi koji kao i ti i ja
žive ovdje,
ali kao da nisu baš samo s ovog svijeta.
Pokraj njih sve nekako raste i cvjeta.
Energija njihova tiho i pomalo
prolazi kroz pore drugih.
Uzdiže ih,
smješta na viši nivo.
Postoje takvi ljudi.
Vidjeli smo ih i ti i ja,
baš onda kada smo i mi bili takvi ljudi.
Foto: www.pexels.com
Tvoje te dijete tjera na višu razinu svijesti,
čak i onda kada tebi to nikako ne uspijeva sjesti.
Tvoje je dijete učitelj u svakome smislu,
lekcija koje ni zamisliti još nisi stigao.
Tvoje je dijete sasvim čista duša.
Podsjeća te kuda još nisi zaronio ni ušao.
Tvoje je dijete tu za tebe jednako koliko i ti za njega.
Pomaže duši tvojoj da procvjeta baš koliko treba.
Kako god izgledalo izvana,
anđeo s neba,
koji ti donosi baš sve što ti treba.
Foto: www.pexels.com
Gdjegod da kročim,
moj je dom.
I cesta je moj dom
i plaža je to…
I učionica
i poslovna sala.
I autobus i auto su moj dom.
Gdjegod da jesam, moj je dom.
Moj je dom jer sam odavno već stigao kući.
Foto: www.pexels.com
Predugo sam težila tome da me vole.
trudila se,
davala sve od sebe,
mučila se.
Sada…
jedva čekam da me ne vole.
Znači da sam bila ja.
Autentična.
Znači da neki dio sebe novi sam pokazala.
Onaj ne tako atraktivan i lijep,
ne tako uglađen i fin, upakiran.
Onaj ne tako pametan i sveznajući.
Vježbam se da me ne vole.
Dosta su me voljeli za ono što nisam.
Foto: www.pexels.com
Ne sudi,
ne ocjenjuj,
ne promišljaj,
ne analiziraj.
Ne kritiziraj,
ne označavaj,
ne umuj,
ne biraj.
Ne prilagođavaj,
ne mijenjaj,
ne čisti,
ne briši.
Ne čitaj ponovo.
Samo piši.
Ne rastvaraj,
ne kopaj,
ne staj,
ne odustaj.
Ne prosuđuj,
ne rasuđuj.
Formom ne šuškaj.
Ne bježi,
ne skrivaj,
ne mljackaj,
ne briši.
Samo stvaraj…
Samo piši.
Foto: www.pexels.com
Da li moja duša želi priznanja drugih ljudi?
Da li ona tada zatitra, zaiskri?
Ili je pak to baš onda kada nitko ne gleda,
kada nikoga nema.
Baš tako…
da to poslije ne mogu niti prepričati,
prenijeti,
izreći!
Da li ona želi status?
Da li želi biti najbolja,
Najveća, najvažnija.
Da li ona želi biti milijunaš,
Milijarder?
Imati jahte, vile i materijalna dobra?
Ili možda želi ljubav,
biti u ljubavi?
Rekla bih…
ovo drugo.
Foto: www.pexels.com