Tanak kao susret,
dovoljno oštar da
zareže zrelu noć
iz koje pijemo slatko
dok miris soli pod prstima ostaje
nijemi svjedok ubrane želje.

Foto: www.pexels.com

Okrenuta zapadu samoća traži
da crnilom obilježim ožiljke,
oklop za ljusku
kad pritisnu sa sjevera studeni.
Razlog
da ugrije hladne ratove.
Vjetar traži i kišu
da šutke ispljune tintu
u sivu od pepela noć.

Istok,
pjesmu i pčele traži
da okusim med
pa zatreperim
rumena i meka kao jutro.
Opet.

Foto: www.pexels.com

Izmoreno i gladno jutro
grize dan, zoru guta.
Stud čežnjom ugrijana
razmiče zastor
da prosinačko sunce
dan u čekanjima začet utješi.
Na praznoj stolici
ovlaš ostavljen kaput
i maramu za zavežljaj sutona
zimi poklanja.
Ogrnut će se u nedostajanje.

Mislima gradi novi dom.

Foto: www.pexels.com

Podsjeti me da plovim
kad ljepljivi tonemo
u oluju zgusnutih poljubaca
s jedrima od zagrljaja.
U njih sidro spuštam
najglasniju misao,
pečat iza tišine,
stih.

Poželio si me
kad na kestenje mirisale su ulice,
ljeto je već s pticama preselilo na drugu stranu, 
a u oči grada naselila stud.

Foto: www.pexels.com

Pred tobom u svojoj nesavršenosti
savršeno lijepa,
s centrom svemira usklađena.
Nedostaje tek znani refren
i par kocki tamne čokolade.

Na koju god stranu svijeta krenem
uvijek se vratim u centar kruga,
na ishodište
gdje prsti su med i refren i čokolada.
Bez nedostajanja.

Foto: www.pexels.com

Mi
tek smo se okrznuli pri padu.
Naše kretnje poprimiše oblik krugova
spoznaje
praznine.
Krugova želja.

Nadu da pad neće biti bolan
svjesno slijepo zalijevamo riječima,
maštajuć’ da smo negdje zapisani.

Vene nada
jer krugovi se naši
tek dodiruju.

Foto: www.pexels.com