Arhiva oznaka: Darija Glavan Šćulac

Daria Glavan Šćulac: Zgrada

Mara s petog kata ima pticu rugalicu. Njih dvije žive u oblacima i cvrkutom remete samoću svojih visina. Mara ne posuđuje šećer i sol, ne gleda Turke i ne izlazi pred zgradu. Tišina ne posuđuje šećer i sol. Navečer nakon Dnevnika rugalica ulazi u krletku, sprema kljun pod nijemo krilo, a Mara je pokriva čistom kuhinjskom krpom. Ponekad, u noći, u Mari škripe kočnice. Ponekad u noći, ona se budi i prekida zvono malog bicikla. Ponekad u noći, bicikl je ostao ispred zgrade.

Ni na četvrtom katu nema djece. Ujutro se s četvrtog kata zgradom širi miris starog ulja. Na Dragotovoj tavi, u kuhinji s prirodnim provjetravanjem, cvrči tišina. Drago friga ribu na starom ulju kao što je to radila i njegova Mandica. Kad završi, on procijedi ulje iz tave u teglicu za drugi put.
“Ulje se ne osjeća, nego čuje”, govorila je Mandica, dok je Drago osjećao viku tuđe djece s igrališta.

Petkom je meso na akciji. Pred ulazom u stan na trećem katu, teti Ladici iz ruke ispada vrećica robne marke pa ona opsuje vrećicu i svoje neoperabilne venozne noge na istarskoj čakavici. Ladica voli kad ima zraka. Uvijek drži otvorene prozore, čak i one u sobi za unuka koji nije došao po svadbeni dar. U stan joj, umjesto unuka, ulazi tišina s Dragotove tave. Dok parketom klize katalozi s popustima, fotografije bez okvira i obiteljske osmrtnice plešu na ulju. Lupaju vrata, a Ladica psuje sve svoje žive i mijenja posteljinu u sobi za unuka.

Na drugom katu stanuje Lara sa stanice u Puli, studentica kulturologije i origami majstorica djeci s asistentima u nastavi. Lara već mjesecima živi sama u stanu preskupom za ugovor preko Studentskog. Odbija cimerske ponude i čuva sobu s pogledom na Učku za jednog s mirisima Istre.

Na prvom katu živi gospođa koja se predstavlja prezimenom. Nakon ručka ona izlazi iz stana hraniti mačke u svečanim hlačama na crtu. Iz nogavica svečanih hlača izviruju latičasti rubovi njezine pidžame. Mačke se okupljaju oko majke s prezimenom i ostavljaju po svojoj hraniteljici bešumne dlakave tragove. Jednu po jednu, ona otvara konzerve i ne osjeća smrad.

Svi čekaju unuka koji nije došao po svadbeni dar.

Svi osim Lare.

Foto: www.pexel.com