Propupale vile
u granju vrbe
čuvarice varke
tišinom rukavca
rastaču sjene

zaboravljen je
češalj od zlata

voda biva teža
zelenija, dublja
šapuće, žubori,
mekom zorom
ispire noć.

Foto: www.pexels.com

Jablani pod usijanim nebom,
opsjenari
gutaju vatru
po površini starih fotografskih ploča.

Jablani pod usijanim nebom
u crvenim papučama
traju
a kažu da su lijepi samo u proljeće.

Foto: www.pexels.com

Noćas sam sanjala sebe
u transportnom avionu
otvorenom sa strane
za skok padobranom
kraj otvora lonac brašna.

Izbacujem ga dok prelijećemo
zemlju pustinjskih visoravni
gdje sam se poklonila pjesniku
u vrtu procvalih stabala naranče,
premda ne čitam ljubavne pjesme.

Foto: www.pexels.com

Trska u snijegu
uz zeleni nabor
mreškane brazde
jeka tišine.

Nebom se steru magle
plutaju šarani
krljušna srebra
sa cvijetom u ustima.

(*šaran sa cvijećem u ustima bio je cehovski znak apatinskih alasa)

Foto: www.pexels.com

Vrijeme se odmotava
prema naprijed
ili prema natrag
kako se uzme,
prije bih rekla da stoji
to samo vjetar mijenja smjer
oblaci
i kiša
vrijeme je za štrudlu od jabuka
bez obzira s koje strane
zamotaš.

Krišku po krišku
režem najdužu noć
poput medenog kolača
sa skrivenim novčićem za sreću
na kojem je prikazano stablo
i zmija što grize svoj rep,
sve zaokruženo rijekom
čiji tok se mjeri od ušća
od jutra, od iskona,
od svjetlosti što proviruje u sobu
mlada i uvijek nova.

Foto: www.pexels.com