Narugala sam se Nebu i tebi sam se narugala glasom ranjene zvijeri žedne i željne vlastite krvi rasporene utrobe i polomljenih očnjaka
slomila sam te odlukom otvorenim pogledom iz kojeg si čupao nerođene želje nasukavao ih na hridi kao brodovlje nakon noći proparanih munjama
pobijedila sam te ljepotom svijeta kojoj se vratih nakon monaške samoće žedna i gladna topline tijela u velikoj postelji dok si mi svetom vodom stišavao uzdahe hladnoćom riječi razarao sutrašnjice
spržila sam te lipanjskim krijesovima čitajući ti sudbinu iz opečenih dlanova spalila vatrom uzajamnog pripadanja okupala suzama i sahranila između šuma i livada
Zgusnuti se mirisi, impregnirani pred kišu, otimaju sjeveru Provlačeći se kroz raskošne krošnje, zadjenuti o vjetar Ponekad se čini, umjesto smole deblom klize esencije citrusa Golicaju, mame, skrivaju se iza ušnih školjki, toplih sjena Tmurni oblaci obilaze grad nanoseći sloj patchoulija Sjeta se uvlači u koltrine nadolazećim indigom obojena S prvim kapljicama kiše zvukovi se pretaču u boje Miris ljubičice miješa se s lavandom, upleće u prste Raznosi šaptom, pa čezne dok se stapa s dahom Neki se mirisi sudaraju silovito, a drugi tiho zavlače Pod nokte, u pore, u zjene da traju, plamte i na koncu Kliznu niz vrat, oblinu dojke stvarajući miris žene Pa se istoče u sjene, dok prstom dotičeš obod šešira I čini se trebalo bi pobjeći sačuvati boje i mirise Zgrabiti posljednje kapljice sprešanog nemira Nagurati u crveni kofer teglice ružmarina Esencije raskvašenih snova sakupljene s trepavica Kupiti kartu u jednom smjeru ne osvrnuti se s prvog perona I ne dati kiši da ti korake prati nit u lokvama tajne poruke skriva I taj ozon što nakon kiše miriše ne daj mu da ti priđe, ikad više.
Istina je da je život često poruka u boci koju je netko bacio u davna vremena za pomoć samo da potvrdi svoje pravo na postojanje.
U svijetu koji je odbacio cijeli svemir svi smo mi tema snova neki sa životnim vijekom zvijezda neki poput munje neki u sjeni poput mene koji sanjaju snove kao nastanjive planete.
Svi smo mi razapeti po svijetu naopako i čujemo jedino dugi vrisak tišine poruke u boci u crvenom odsjaju svjetla na površini mora.
Kad se u tijelo sklonim Jednim potezom kista Izbrišem auru Ostavim samo bijelu boju I miris jasmina Pulsiram usnulom rijekom Razlijevam se u grudima Šaptom dozivam U glas se pretvaram Pa titram nježno Dok levant nadire s istoka I nanosi vlagu u zjenicama Ispire tvoje tragove Osipaju se U zrno Pa udišem miris citrusa Okrnjim tjedan Nek počne od utorka Slušam u daljini Zvona sv. Antuna Pretačem se U theta valovima Od tijela ostane Tek zračna iskrica U beskrajnoj soli oceana Okupana U svemirskoj kolijevci Uspavana.
Nestvarno sunce prozračujemo prostorije odlazimo u šetnje po dvorištu pletemo košare od sjećanja pletemo pulovere od maštanja.
Nestvarno sunce na nestvarnom planetu sve je zasjenjeno imperativom optimizma smijte se i svijet će zasjati ružičaste naočale su na popustu.
Psi laju u dvorištima mjesec je visoko pa i nadahnuće dolazi spokojni smo jer se njime hranimo žlica za hrabrost žlica za ljubav žlica za zaborav.
Iskoračujem iz svoje sjene prelazim preko nje kao preko zmijske kože mijenjanja ostavljam se u dvorištu kako vješam rublje rublje je bijelo vijori na mjesecu.
Još noćas odlazim odavde kaže duša, jadna, ranjena.
Upravo je objavljen novi multimedijalni projekt naslova “Iznad vode”
Radi se o multimedijalnom projektu s ukupno 14 pjesama. Pjesme će se objavljivati na YouTube kanalu petkom u 18.00 h, a po objavi svake pojedine pjesme slijedi integralna verzija audiozbirke.
Stihove je napisao te interpretativno pročitao Miro Škugor koji je i autor fotografija, a glazbu je skladao, izveo i producirao Toni Eterović. Videoklipove je izradio i uredio kanal Kruno Galjar.
Toga sam ljeta na otoku iznova čitala Maleninog Ljubavnika. I Krivotvoritelje novca. Prebirući prstima stranice i oblo od poljubaca kamenje (more je prehladno za kupanje – samo miluje i ljubi) poželjeh biti tvoje djevojče. Ona koja na kraju dana odvagne breme kojim ti je dan napunio džepove. Smrvi ga u kvarc. Okrene sat. Toga sam ljeta zamislila razglednicu: komad crvenog frotira, brončano bedro žene, bijelo kamenje, modro se ziba Jadrolinija u pristaništu, knjiga, spremna dočekati tvoje pitanje zašto nikada nismo. Rastopljeni sladoled lijepi kazaljke sata. Krajnje je vrijeme za tečaj fotografije, tečaj navijanja satova, tečaj vozača trajekta, tečaj krivotvorenja novca. Tečaj drobljenja kamenja.
Od toga ljeta djevojka s razglednice maše u prolazu ljubavnicima u redu pučke kuhinje. Takvih dana ne odlaze kući gladni. Od toga ljeta i još puno ljeta prije ritam ulice gazi tuđim koracima.
Djevojke s razglednice nikad ne gledaju na sat. Uvijek dočekuju loše prikrivenom željom.
Marguerite Duras: Ljubavnik André Gide: Krivotvoritelji novca
Foto: pixabay.com
književnost uživo. live literature. književnost svima. književnost iz ormara
