Sanja Bužimkić: Rublje na mjesečini

Nestvarno sunce
prozračujemo prostorije
odlazimo u šetnje
po dvorištu
pletemo košare
od sjećanja
pletemo pulovere
od maštanja.

Nestvarno sunce
na nestvarnom planetu
sve je zasjenjeno
imperativom optimizma
smijte se i
svijet će zasjati
ružičaste naočale su
na popustu.

Psi laju
u dvorištima
mjesec je visoko
pa i nadahnuće dolazi
spokojni smo
jer se njime hranimo
žlica za hrabrost
žlica za ljubav
žlica za zaborav.

Iskoračujem iz svoje sjene
prelazim preko nje
kao preko zmijske kože
mijenjanja
ostavljam se
u dvorištu
kako vješam rublje
rublje je bijelo
vijori na mjesecu.

Još noćas odlazim odavde
kaže duša, jadna,
ranjena.

Foto: pexels.com

Odgovori