Tino Prusac: Pjevam

padajući kiša pjeva
kiša meke boje
grad me zove da se rastopim u njoj
i nestanem
na klupi na kraju parka
istrošenoj od samoće
a mogao bih plesati
kao smijeh u rujnu
plesati u sjaju
poput zvijezde koja se ne boji mraka
sanjati o nekom mjestu zbog kojeg sam u pokretu
na pogrešnoj strani staza
u ljudskom tijelu
koje je sve izgubilo
ispod ludog šešira
kao krasna iluzija vremena
koja je zašivena tako nespretno
uskoro ću otići
možda do neba
možda vječnosti
ili ću se ponovno roditi slobodan
uskoro ću nestati
moje će tijelo nestati
i postati kiša
i činiti lica
mokrih ulica
pa neka bude
doviđenja
kad Sunce pobjegne u noć
i Mjesec nestane iz grada
ja pjevam

Foto: www.pixabay.com

Odgovori