Lovro Katana: Virgo intacta

„Gonna give you all my love, boy“

„Hoo, like a virgin
Touched for the very first time“

Like a Virgin, Madonna; album Like a Virgin

Glave zamišljeno oborene nad kartotekom, tek limenim bridom ormara podržavajući leđa, listala je nalaze svojih pacijenata. Prelazeći prstima preko vrhova kartona, otvarala bi pretince i vadila papire pa, uspravivši se, čitala anamneze i latinske nazive dijagnoza.
Bilo je tu zbilja svega: od raznih tipova leukemije, srčanih bolesti, karcinoma, psihoza, križobolja, pa do svakakvih gluposti kojima treba potpis kada se gospodi pacijentima ne ide na posao ili u školu. Čitala je tako neko vrijeme, pa se na kraju, zasićena tim poslom, odmaknula od ladica i prišla stolu.
Napravila je pauzu mažući ruke kremom za osjetljivu kožu, iz tubice. Nakon nekog vremena digla se sa stolca i uputila ponovo dokumentima. Stojeći nad otvorenim ladicama, ponovo je listala nalaze.
– Ja svojim pacijentima uvijek savjesno određujem dijagnoze. Sve te dijagnoze posložene su u ladice kao u odjele, a svi ti odjeli mogu se dalje razdijeliti u svoje odjeljke, i tako je sve u ladicama na svome mjestu, i ja uvijek pazim da sve to bude dobro, posloženo, čisto i uredno, i onda sve to tako i jest… Pa valjda onda i ja zaslužujem nekakvu dijagnozu – OD NJIH! – uzvikne ljutito lupivši ladicom u ormar, tako da su se vrata i zidovi stresli, a prozor uz vrh plafona otvorio se na kip.
Hodala je sobom gore-dolje ozbiljna i hladna pogleda, pa prišla stolu. Sjela se za klupu i rastresenom kretnjom ruke uzela kemijsku olovku, pa zamišljeno prinijela prste blokiću papira. Par trenutaka tako je stajala, a potom, posve staloženo i mirno, kosom kretnjom ruke napisala na papir: virgo intacta. Osmijeh joj ozario je lice.
Uživala je u tome trenu i smješkala se, podcrtavala slova i ukrašavala ih, crtala im cofleke i htjela da taj tren potraje duže, duže, čim duže, ma, zauvijek, te je tako uživala u toj frazi oko 45 minuta.
Čula je da su joj se pacijenti već okupili pred ordinacijom u povećem broju, da su nemirni i da gunđaju… Ali stanje u kojem se ona nalazila nije imalo ništa zajedničkog sa bolesnom i smrdljivom bagrom vani. Oni ništa takvog nisu iskusili niti mogu išta sličnog tome iskusiti… U tome času tako za nju zbilja nije ništa postojalo na ovome svijetu osim nje same i papirića sa ispisanim riječima: virgo intacta.
Uzela je potom iz limene čaše za olovke jednu zlatnoga traga i počela ponovo uređivati slova… Zastala je.
– Ali ja to ne smijem! – izgovorila je ove riječi naglas i stavila ruku na usta.
– Joj, što bi mama rekla da sve to sazna i vidi… – rekla je, sada polutiho, suzdržane geste na usnama.
– Ali mama nije tu… Joj, ne, užas…
– Ne, ne smijem misliti na to… Iš to iz mozga! – i opet se zatreslo, ali ovaj put samo stol, kojega je nekako istovremeno udarila koljenima i zaustavila rukama.
– Možda bi mogla samo jednom… Pa kad se samo jednom živi, a sve je ostalo varka, onda bi stvarno i mogla! SAMO JEDNOM!
Prelazila je prvo dlanom po vratu i oko ključne kosti što joj se ocrtavala uz rub košulje. Uzdahnula, a kako joj se dlan spuštao prema grudima, drugom rukom raspustila je kosu. Još neko vrijeme ruka joj se kretala kraj vrata i grudi, da bi se, na kraju, konačnim pregibom dlana spustila prema pupku, a preko pupka isti čas k bedrima…
Najednom, vrata su se otvorila ocrtavši spodobu iza okvira. Kao prenuvši se od sna nakon par trenutaka, ugledala je biće pred sobom.
– Ma šta ti hoćeš! – vikne ljutito gledajući ženu u plavoj odori.
Žena u plavoj odori gledala je već s izvjesnim izrazom ozbiljnosti i strogoće ovu drugu, uneređene kose i raskopčane košulje. Tako se drugi čas okrene, dostojanstveno zalupivši vratima. Vrati se nakon pet minuta.
– Gospoda čekaju vani, pa su me zamolili ak bi bila tak dobra da im velim da li ste završila sa onim kaj ste radila prije… Nisam vas htela smetati kaj opet ne bi dobila packe. Ako bute se udobrovoljila, velim im da ih bude doktorica primila…
– Nema problema, Vidice, javim vam za koji čas kad možete puštati.
Svezala je tako kosu u rep, zakopčala i namjestila košulju, uredila još par detalja, odškrinula vrata pogledavši jednim okom kraj vratnice i rekla sestri neka pozove sljedećeg pacijenta.

Foto: www.pexels.com

Odgovori