Davorka Črnčec: Zadnji je dan kolovoza

ako se pitaš
zadnji je dan kolovoza
nimalo zabrinut za suncokrete
posoljen ambrozijom u cvatu
ne obazire se na aritmiju

ne izlazim ovih dana
čekam da se sve posloži
ne zaboravljam bilježnice
plešem tango s mirisom žene
po mostovima u okrugu još uvijek kiši

zujim pripremajući za zimu previše riječi
manje ih izgovaram i brižno biram
doručkujem istu glazbu
večeram ritam noćne smjene
ponekad se uhvatim kako ti govorim pjesmu

još uvijek sanjam kako
u točke susreta donosiš
zagrljaje otežale od čežnje
dukat žute

Foto: pixabay.com

Nada Vukašinović: Protagonistica

Još jedan pogled preko ramena,
i ne vidim te više,
al slutim da si u toj bjelini,
da ti treba praznina i mir,
rastavljen,
i ponovo sastavljen od raznih dijelova,
prekriven zarezima i malim slovima

Ne možeš mi više ništa,
jer ja sam tvoja fikcija,
protagonistica kojoj je tijesno,
koja se buni i želi van,
grebe noktima po praznoj stranici,
jer treba joj svjetla i treba joj zraka

Ne možeš mi više zabraniti
da pokupim tvoj odraz u staklu,
da stisnem sličicu u šaku,
da ti otmem miris,
sakrijem upitnike,
i uhvatim pogled ispred ponora

Odavno si pristao na sve,
na vrelu kožu i ledeni znoj,
na iskakanje duhova,
na tvrde puteve, izgubljene kofere,
na puste kolodvore

Znam da se sada vrtložiš
i u tišini prevrćeš neke riječi,
guraš ih pod hladne plahte,
prikupljaš mrvice od jučer,
uzimaš žličicom lijek,
i brišeš kaplju meda s usnice

Odbacuješ sve mekane i tople riječi,
jer ne poznaš ženske likove,
i ne voliš melodramu,
i opet se pakiraš,
kupuješ jednu kartu u jednom smjeru
ne trebaš sugovornika,
ne želiš suputnika
Tebi su samo prve rečenice važne,
i vrijede jedino obrati u priči

Foto: www.pexels,com

Sara Huskić: Arzija

Arzijino se noćno svjetlo nije nikad gasilo osim kad je išla spavati pa ga ugasi. Marljivo je radila zadatke iz matematike, prolazila sva poglavlja unaprijed i čak rješavala zadatke koje su u rubrici za nadarene. Ona ih je uvijek riješila kako treba, iako su joj svi govorili da ona nije nadarena i to što zna riješiti te zadatke za nadarene, to joj ne znači apsolutno ništa.
“Lako je tebi ovdje biti pametna, sine,” bodrio ju je otac, “ali doći ćeš ti negdje u svit kad će biti puno takih ko što si ti i vidćeš, nisi ti ništa bolja od drugih.”
Imala je deset godina, ranije je krenula u školu jer joj je išlo a i mami je bilo lakše otići na posao ako nje nema kući makar pola dana. Zbog ranih simptoma neupitnog talenta je i stalno napominjala svojima da bi možda nekad htjela upisati fakultet elektrotehniku, telekomunikacije i tehnika elektronskih uređaja, i da bi se zaposlila u BH telecomu jer joj već tri mjeseca ne radi internet i neće niko da izađe ogledati kablove.
“Kakva ti na fakultet, mojtisinko. Teško je to za tebe. De ti gledaj šta ti je preče, peri ote sude, uradi šta korisno.”
Nakon takvih komentara bi se ljutito zatvorila u sobu, u uši utrpala ceruminozne slušalice koje je posudila od sestre i raspalila na mobitel Beyonce i ostale moderne pjevačice koje su konstantno podsjećale da žene moraju biti jake i da su najbolje u svim poljima, ali Arziji nije baš išlo u glavu gdje bi to mogla praktično primijeniti i jesu li to samo laži i spekulacije tako da umjesto da pjevaju o lamanju srca od nekih aknastih i perutavih tinejdžera, sada lamaju srca tako da lamaju nade. Zato i jest dijelom maštala o poslu iza šaltera, jer će prava moći tražiti tek kao neka zaposlena žena a ne kao učenica (i to najbolja) šestog razreda Osnovne škole Donji Šeripovac. Jer, ko je ona da mijenja primitivna uvjerenja ovdje utemeljena još od davnih Japoda. Još će je optužiti da je previše zapadno nastrojena, kako je za to već bila i optužena njena najbolja kolegica Sara.
Beyonce ju je ipak na kraju uspijevala smiriti pa bi Arzija ušmrknula nazad posljednje kapi sline što su već doticale jorgan i vratila se nazad u život.
Sutra je njen red da izmuze Riđavku pa je odlučila ranije otići spavati. Promijenila je plahtu jer se sinoć preznojila kad je sanjala da ide plivati na more u Neumu i sad su joj se stopala udobno smjestila na toplim ručnicima i zajedno sa tijelom utopila u san.
Kad se drugi dan vratila iz škole, brzo je otrčala u staju kod Riđavke i uhvatila se njenog otežalog vimena. Riđavka je, izgleda, isto imala težak dan jer joj se otimala dok ju je pokušavala izmusti ali Arziji to nije bio problem jer je ona znala s Riđavkom. Riđavka joj je nešto brbljala na kravljem što je Arzija potpuno ignorirala i nastavila je daviti svojim uranjenim tinejdžerskim problemima. Kako misli da nije dovoljno lijepa ili pametna, da joj rastu grudi i dlake gdje ne bi trebale, da joj se sviđa Kemal što sjedi sa njom u klupi. Čak i kad je Riđavki pričala o tome pričala, svojoj crno-bijeloj ljubimici, crvenjela se i ruke su joj se znojile da joj je vime nekad znalo prokliziti između prsta. Srećom, Riđavka je voljela tračeve, pa bi se uvijek umirila kad bi Arzija krenula pričati, malo se uznemirila kad joj spomene Šejlu ili Ajlu jer s njima je bila u ružnim odnosima sve otkako su tražile od nje mašinicu u drugom osnovne pa joj se rugale što ima onu ružnu običnu metalnu, a ne Barbi mašinicu ko što je to bilo moderno. Tu su svi opravdano stali na Šejlinu i Ajlinu stranu jer su te Barbi bile kul a ona metalna obična je bezveze.
Danas je hormonski nabijene teme zaobišla i pričala joj je kakve su joj vijesti dočekale u školi, koje su joj pokvarile dan ali i ostatak šestog razreda jer su ukinuli predmet fizika kad je i posljednja čistačica što je predavala fiziku otišla raditi kao čistačica u Njemačku ili Austriju ili gdje već su čistačice bile potrebnije nego ovdje. Nije bila toliko emocionalno vezana uz tu čistačicu fizike, ali joj je fizika bila iznimno potrebna da ispuni svoj cilj u upisivanju elektrotehničkog fakulteta. Od ostalih nastavnica isto nije bilo nikakve koristi jer su one svoje sate uglavnom bazirale na doznavanje svježih tračeva iz spavaćih soba roditelja djece, a djeca su to naivno prosipala jer su bila u strahu od motke i kukuruza nestrpljivo pripremljenih na prozoru.
Te su metode morali izvući iz starih priručnika za vaspitavanje djece jer pismene opomene nisu djelovale na nepismene, samo na pismene. Ovo su bili izdržljivi kukuruzi na kojima su još klečali njihovi djedovi kad su bili neposlušni u školama. Arziju dosad nisu nijednom zapali kukuruzi. Morala je jednom prilikom, ustvari, učiteljici prati auto ali to je bilo dobrovoljno jer je bila član ekološke sekcije i kao vježbu su imali ekološko pranje auta prosvjetnim radnicima u kratko vrijeme bez previše deterdženta.
Riđavka je to prokomentirala na svoj način ali nije ni stigla dovršiti misao kad Arzija opet briznu u plač zbog Kemine pozadine na mobitelu s koje se smiješila Shakira. Kemo je reko da je ona najljepša žena na svijetu i to je Arziji donijelo suze u oči jer ona ne bi nikad mogla trpiti da njen budući muž bude zaljubljen u Shakiru. Riđavka joj je opet napominjala da se mora fokusirati isključivo na svoj intelektualni život a muškarci su ionako prolazno smeće koje odlazi i dolazi i neka se samo sjeti Beyonce i ostalih jakih žena jer Arzija ima u sebi to da od sebe napravi čudo i uspjeh bez obzira na svoju nezavidnu geografsku širinu i dužinu.
U ogledalu sobe su njeni pjegasti obrazi flekasto pocrvenjeli od vreline suza, i zelene oči svježe oprane blistale uz mokre trepavice. Naočale je skinula i brisala ih odsutno rubom majice. Valjda neće ni ona zauvijek morati živjeti ovdje. Kad joj napokon proradi internet, guglat će opcije kako da se na neki način probije na internacionalno tržište i pobjegne od ovog doma zvanog Donji Šeripovac.

Foto: www.pexels.com

Tino Prusac: Pjevam

padajući kiša pjeva
kiša meke boje
grad me zove da se rastopim u njoj
i nestanem
na klupi na kraju parka
istrošenoj od samoće
a mogao bih plesati
kao smijeh u rujnu
plesati u sjaju
poput zvijezde koja se ne boji mraka
sanjati o nekom mjestu zbog kojeg sam u pokretu
na pogrešnoj strani staza
u ljudskom tijelu
koje je sve izgubilo
ispod ludog šešira
kao krasna iluzija vremena
koja je zašivena tako nespretno
uskoro ću otići
možda do neba
možda vječnosti
ili ću se ponovno roditi slobodan
uskoro ću nestati
moje će tijelo nestati
i postati kiša
i činiti lica
mokrih ulica
pa neka bude
doviđenja
kad Sunce pobjegne u noć
i Mjesec nestane iz grada
ja pjevam

Foto: www.pixabay.com