Skreneš mi pukotinom,
umoru je promakla,
pomisliš
otići ćeš nekom rajskom svijetu

Vene ne sarađuju sa čovjekom bez krvi,
na riječima živog, u njemu samom, sjetnom
bez tračka naznake da nekada tu bio je život

Sjeti se kad ne bude ruža
kojima cvjetaju vene u mislima
i izgubile su boju zanosa,
a nemam je ni ja

Ja samo rasplićem odlomke od misli,
otišla je neočekivanju, spremnosti na duge
beživotne avanture, bez meni nezamislivog,
vječito potrebnog, pigmenta crvene boje

Foto: www.pexels.com