Robert Janeš: Križari lučonoše

Morali smo mu odrezati noge
da bismo mu spasili srce…

To je bio bijeg kormorana
koji se zabada u dubinu
i sa sobom vuče mjehuriće
ostavljajući koncentrične kružnice
na prividno mirnoj površini.

To je bio poremećaj kromosoma:
neizvjesno raspuknuće krikom
u prolaznost vitalnih cjevčica
koja se obrnuto proporcionalno odnosi
prolaznosti vremena unutar stijenki.

To je gnjilost koraka što remete tišinu
kao kad se pokrene milijun crva:
taj jedva čujni šum izluđuje um –
ne razbijaj ogledalo ispred sebe
nikad nećeš izići iz njega!

Morali smo mu odrezati noge:
da bismo mu spasili srce
da bismo mu ubili svijest
da bismo spasili Svemir
od galaktičkih supervulkana
eksplozije smaragdne zore
kad je shvatio da je ostao bez krila
davši nam Grijeh i Smrt iz mržnje prema bratu
kojeg smo poslije pribili na križ.

Ilustracija: Robert Janeš

Jedna misao o “Robert Janeš: Križari lučonoše”

Odgovori