Miro Škugor: Nije da ti nisam htio napisati pjesmu

ponijela si sa sobom
sve moje lijepe riječi

stoga umalo posegnuh
za ključevima
pedeset i četiri lokota
pod kojima ustrajno uzničim
one patetične i banalne

zar bi voljela čitati
da kad ljubav umre
nitko joj ne dođe
na sahranu
pa čak ni oni
koji su joj
pripomogli skončati
(a trebali bi
ako već ne zbog
svesrdnosti i dosljednosti
onda barem sigurnosti radi)
ili o tome
kako ljubav nikada ne umire
prirodnom smrću

zasigurno te se ne bi dojmila takva
uzvišenost i taetralnost
izvještačenost i neoriginalnost
običnost i otrcanost

jer sve donedavno
bila si svjetlost
bez koje
nisam mogao vidjeti
odraz svog lica
u nijednom
prozorskom staklu

Foto: www.pexels.com

Odgovori