Dunja Matić: Pustara u kojoj smo se nastanili

Naslovnica knjige “Svi smo dobro”

Recenzija knjige Ive Hlavač “Svi smo dobro”

Zbirka priča “Svi smo dobro” Ive Hlavač sastavljena je od 24 prozne minijature koja svaka za sebe prikazuje po jednu crticu iz života međusobno isprepletenih likova. Nit koja ih povezuje najčešće je ona slučajnog susreta, a sporedni lik jedne priče postaje centralna točka u idućoj. Ovako napisana zbirka, koja se može čitati i kao fragmentarni roman, pretvorila je likove iz slučajnih prolaznika na ulici, parku ili u trgovini, u nositelje kompleksne mreže odnosa i međusobno prožimajućih sudbina.

No unatoč ovoj dinamičnoj stilskoj i strukturalnoj odluci koja pokreće kratke priče u plesne pokrete, sam sadržaj, kako zbirke u cjelini tako i njihovih pojedinačnih života, dubinski je prožet statikom, učmalosti, razočaranjima. Kao takav, iznimno dosljedno prikazuje sporo i tužno slamanje pojedinca njegovom malom sredinom koja, skupa s ljudskim očekivanjima, usporeno no ustrajno tone.

I sve je to iz dosade, želim mu reći, to ti radi ovaj grad, pustara u kojoj smo se nastanili… Slavonski grad, sve ravno. I meni je sve ravno. Kako mi se čini, nikada nećemo otići.

Firme koje propadaju i radnici koji ostaju bez posla, besperspektivnost među mladima, ostarjele kućanice koje nemaju ništa od života osim života drugih, prevarene žene i razočarani sredovječni muškarci sa svojim maloljetnim ljubavnicama, marginalizirani pojedinci koji snose teret svoje različitosti, opća otuđenost i nezadovoljstvo… sve je to stalo u 125 izvrsno napisanih stranica, kao kratki presjek života u jednom gradu-čekaonici. Gradu u kojem vrijeme prolazi sporo… Kao da smo zatvoreni u ljušturi nemoći. Okružen si istim pričama, istim nezadovoljstvom. Ljudi se bave tričarijama, bave se drugim ljudima i njihovim životima.

Sa svakom pričom kao jednim mikrokozmosom u kojem s nenametljivom, ali efektivnom poetičnosti supostoji konkretnost, jezgrovitost i čistoća izričaja, Iva Hlavač ispisuje svijet sivih, teških i tužnih života koji se ipak čitaju s iznimnom lakoćom i zadovoljstvom. Osim što manifestira zrelu književno-umjetničku kvalitete, ova zbirka secira našu stvarnost gotovo sociološkim ili barem društveno-kritičkim razmatranjima, koja su, više nego direktna, suptilno utkana kroz riječi likova i sasvim svakodnevne situacije u kojima se nalaze.
Pišući na granici osjećaja zaglavljenosti koju predočavaju priče i zaigranog načina njihovog povezivanja, autorica stvara zanimljivu tenziju između sadržaja koji se bavi statičnošću i njegove sasvim dinamične strukture. Zbirka ironično nazvana “Svi smo dobro” uistinu je jedan fantastičan bombon moderne hrvatske književnosti. Možemo se zahvaliti Robertu Perišiću što je Ivu Hlavač izvukao iz mora hiperprodukcije i svrstao među najtalentiranija imena iz najmlađeg naraštaja hrvatske proze.

Foto: www.pexels.com

Odgovori