Antonia Padovan Kralj: Dobro jutro, džezeri

Upalilo se zeleno svjetlo na rubu mjesečine lažnih drhtaja, pa su pohitali svi nadobudni klinci u zagrljaj lažno moralnih dama bez pravog imena. E moji klinci, još imate vremena za učenja… Nek’ vas ne ukalja šminka premazanih lica ispod kojih je sama paučina. Brutalne istine sustići će i ono malo šake jada posljednjih budala što naivno upijaju svaku laž usmrđenog podzemlja. Ponos ulice je neka posve druga priča, u koju ni da žele ne mogu zaći jadnici samo napuhani izvana. Nemaju oni pojma što je ponos, a ni ulica. Nose ih tri zrna soli u glavi, odavno obljutavljena, a za leđima ruganje onih za kojima se povode. Strašna kombinacija. Za prasnuti u smijeh, ali bez aplauza.
Odjurilo je u nepovrat još jedno slovo prekriženih ideala. Inicijale zlatne slave htjeli su ukaljati sa svojim nabrzinu osmišljenim spačkama, a onda im se trostruko svaka zloba vratila k’o bumerang u lice. Smijali su se imenu “ljubav”, pa tješili ostale klaunove svoga cirkusa da nitko ionako ne zna tko je Ona. Zajebalo ih je to primitvno pretpostavljanje, jer za nju mnogi još itekako mare, samo s druge strane obale. Rečeno nam je da Sunce jednako sjaji i pravednima i nepravednima… Da, možda u isti dan, ali doslovnost je ipak zapela u metaforama. Samo zato da bi je iščitali oni vrijedni čitanja. Onima drugima je pak cijela abeceda odavno pobrkana. Za njih ne mare ni ponosi ni ulice, iako se međusobno tješe da nije tako. Sve u svoje vrijeme… Ne drhte košute od straha, već od dobrote. Ali i vukovi i galebovi znaju osjetiti razliku, bez riječi, samo po instinktu. Isto je sa svim beštijama. Jednom će biti jasno i klincima. Jednom će slava pravih imena zasjati u inat svim prljavštinama bačenim na ime “ljubav”.
Ne boji se Sunce za pravednost iščitanih metafora. Ne kroje se stope ponosa po plaćenim kamuflažama. Zasluge vremena pokazat će se uvijek u pravi čas. Blago naivnima. Blago budalama.

Foto: www.pexels.com

Odgovori