Andreja Malta: Zbogom Henry, Charles ili Chinaski!

Henry… ljubavi!

E! Ne, ne… Previše je patetično. Znam da ti se neće svidjeti.
Dakle…

Muškarčino! Ti prljava svinjo! Misliš da nisam osjetila noćas tvoju dlakavu ruku na svojim golim bedrima dok si se poput lopova ugnijezdio pored mene u toploj postelji. Kao i obično. Ali ovaj put ja se nisam okrenula. Sušila sam suze na obrazima. Smireno sam disala praveći se da spavam. Još si se neko vrijeme vrtio oko mene, dok konačno nisi odustao zajedno sa svojim zaostalim česticama piva i prepustio se snu.

Znaš što? Prekipjelo mi je. Unatoč ljubavi i strasti koju još uvijek osjećam prema tebi. Pun mi je kurac tih tvojih prljavih hlača i majica koje sam oprala toliko puta, da više ne znam ni sama, a kamoli tebe. Dosta mi je tih tvojih noćnih skitanja, opijanja i pipkanja tuđih ženskih sisa. Dosta mi je sjedenja na kauču i glađenja moje mačke Belle, pogotovo sada kada se linja. Da, dosta mi je i tog čekanja, te jebene strepnje hoće li ti se što dogoditi, hoćeš li možda iznenada umrijeti od prevelike količine pića… Ili ćeš onako usput pokupiti, poput kaputa na vješalici, nekakvu drolju koja će ti se naći na putu i pokloniti mi triper ili nešto još gore, ne daj Bože! Jebote, čovječe!!!
Koji si ti egoist! Voliš sam sebe do samog beskraja i nimalo se toga ne sramiš, jebeni gade! Uvijek isto… Samo da ti je pisati, piti i ševiti… To je sve što te zanima u zadnje vrijeme. Ne ljubiš me više u vrat kada dođem s posla umorna kao pas. U zamjenu za to gurneš mi ispod nosa ispisani list papira s nekom svojom novom pjesmom ili pričom te zatim očekuješ da na sve to, svidjelo mi se ili ne, svršavam. Onako na suho. Ma daj, Henry, pa nisam ja od metala ili plastike, ne mogu vjerovati da si zaboravio da ženi treba ponekad i malo istinske nježnosti. Nešto tvrdo među bedrima. Da. Jednostavno, zar ne? I potpuno prirodno. Ti si, magarče, to nekad jako dobro znao. A sad se praviš da si zaboravio. Istina, sve što si napisao uglavnom sam oduševljeno pročitala i ne mogu poricati kako sam, fascinirana tvojim djelima, nekoliko puta jednostavno bespomoćno svršila. Jebi se!
Imam strpljenja na tone, ali nisam ja od jučer, blesane. U ovom slučaju, moje se strpljenje rastopilo poput kocki leda iz čaše tvog neispijenog whiskeyja i otišlo zajedno sa svim govnima u koje se pretvorila naša veza, nepovratno, ravno u kanalizaciju. Trebam samo još pustiti vodu. To ću kad svane, obećajem ti, konačno i napraviti.

Dakle… Dok si ti orgijao okolo i pravio nam sranja za koja nisi ni pomislilo kako bi ih počistio, ja sam slučajno upoznala Marcela. Dok sam listala, a kasnije i čitala sve njegove knjige. Da. Marcela Prousta, kojeg ti vrlo dobro poznaješ. I onda se dogodilo. Jedne je večeri jednostavno izronio iz jedne svoje knjige i snažno me zagrlio. Onako profinjen i zgodan, za razliku od tebe, vrlo pristojan i nježan. Naklonio mi se i rekao: “Lijepa ženo, žao mi je što te svake večeri gledam uplakanu i nesretnu. Ostavi tu pijanduru od Bukowskog i dođi živjeti sa mnom. Bit će nam lijepo. Možeš ponijeti sa sobom i mačku. Lijepa je i mekana kao i ti.” Zatim se malo nakašljao i pogladio me svojim otužnim pogledom. “Želim ti pokloniti malo sreće. Teško mi je gledati te ovakvu. Ne mogu disati od muke, a ionako već imam bolesna pluća.”
“Znam, Marcel, znam…” rekla sam i privila se još jače u njegov zagrljaj. “U pravu si. Vrijeme je za promjene. Ovo s Henryjem ispija mi snagu i volju za životom. Nemam više živaca. A ti dobro znaš što su živci, zar ne? Oduševljena sam tvojim djelima, kao što sam još uvijek i njegovim. Ali ti si nešto poput anđela, nakon njega, luđaka kojeg sam tako zavoljela. Bit će teško ostaviti ga. Unatoč svemu… Mogu ja to!” Zatim sam zaspala. Spokojno, konačno.

Ahhhh… Henry… para mi živce to tvoje pijano hrkanje. I sav taj smrad koji zajedno s prodornim zvukom izlazi i plazi oko mene iz tvojih neopranih usta. Zaudaraš kao da si upravo izašao iz tvornice duhana. Blagi Bože, Henry! Stvarno si prase!
Skoro pa je svanulo. Morat ću polako maknuti tvoju dlakavu ruku s mojih bedara i potražiti u polumraku svoju odjeću. Nadam se da se neću opet spotaknuti na pivske boce koje spavaju prazne i razbacane po podu. Jednostavno mi ih se sinoć nije dalo skupljati. I, da! Moram još pronaći Bellu i strpati je u njezinu od pruća ispletenu nosiljku.

A ti, Henry… spavaj i snivaj u svom svijetu! Bez obzira na sve, uvijek ću te na svoj način voljeti. Ti možda nećeš ni primijetiti da sam nestala. No, sada to više nije ni važno. Moram požuriti. Marcel sigurno već nestrpljivo čeka da me povede sa sobom u svoj svijet koji tek trebam upoznati.
Jedva čekam naći se u njegovom nježnom zagrljaju. I okusiti njegov poljubac. Mmmmm… Da.

Zbogom Henry, Charles ili Chinaski! Dovoljno dugo sam bila u mreži tvog mahnitog života. Naše je vrijeme jednostavno isteklo.

E! Da! Skoknem samo još pustiti vodu u kupaonici, kao što sam obećala!

(fotografija: pixabay.com)

Odgovori