Maja Marchig: Izobate

U plićini miriše na ljude
na jezike koje ne znaš
i imena mokre djece.
U dubini se ježim od mira
i usporenosti kojom zvuk
putuje prema gore.
Negdje na pola puta
lancem su zavezali bovu.
Tu se penjemo na kamen
i slušamo vanbrodske motore.
Sve dok traženje ne otupi u odrazu,
dok se koža kojom dodirujemo more
ne smežura.

Foto: www.pexels.com