Vid Sagadin Žigon: Pjesma lagana

Moja je pjesma lagana
a srce će svaki čas da
mi pukne nije to od ljubavi
nego od tuge koja je
dublja od smrtonosne
doze apaurina nije to
od radosti nego je od
bluesa koji ustručava
moju žeđ za bolom
da mogu uopće
osjećati da mogu
uopće svirati i
igrati pisati i govoriti
ljudskim jezikom jezikom
iskonske prevare koji
viri iz toga što smo samo
ljudi a biti čovjek je nešto
veličanstveno biti čovjek
je vatra u snegu biti čovek
je biti uvijek u bijegu pred
samim sobom a on se
nada da se sve svrši grobom
a nažalost nije tako iako
se gubi lako iako vatra
polako se gasi a meni
srce neće više pjevati
a meni srce neće više
kucati na ničija vrata
a i mene neće više biti
kući ne pitaj me molim
što me muči skuhaj mi
čaj i idi bestraga nema
više mjeseca moja je pjesma
lagana kao ulje među
nogama raspaljenog sunca
otišao sam po cigarete
i ne znam više kako da se
vratim otišao sam gdje sam
oduvijek bio nad mokrom
zemljom kiše zbunjeni
ventilatori da mi mozak
ne bude teži od sna a sad
adio dosta je bilo kukanja
tko zna što bi se sve zbilo
da sam bio nježan kao
nekada nad brestom je
kišilo toga dana i ti si bila
moja pjesma lagana i ti si
bila moja pjesma lagana!

Foto: Julijan Kmet

Odgovori