Sara Mrak: Oplakujem tvoje odsustvo

“Da oplakuješ
moje odsustvo
sa površine stvari.
Da postaviš zamke, omče i klopke
i povrh svega da postaviš
visoke orbite od kosti…”
(Zavještanje, Nichita Stanescu)

Oplakujem tvoje odsustvo s površine stvari,
između dvije večere, između dvije slomljene kuće,
na pustim uglovima
ulica presvučenih nepodnošljivom vrućinom.
Oplakujem tvoju samoću koja mi se lijepi na čelo
i mir
kojim završava neka pjesma.
Ulazim u suštinu stvari i u njima nalazim šum, kao dokaz
da si ostavio česticu tuge u njima:
u školjke, u pitome kosti, u stenjanje lišća.
Ulazim u tvoju pjesmu kao kobac u polje
jer postoji dio gladi koji se hrani oštricom stiha.
Izrezana visim s posrnule zvijezde koju si jednim pogledom
mogao vratiti na nebo, a iz svake rane mi izrastu po tri ljiljana,
nemirna od glasanja velikih ptica.
Postoje ljudi koji umiru i pjesnici koji se izgube
u finom šumu svega što su dodirnuli sluhom.
Postoji i tajni ključ kojim se otvara nebo.

Foto: www.pexels.com

Odgovori