Miro Škugor: Iznad vode

voda nije više samo mutna
kao dio mog ružnog sna
nejasna me vuče slutnja
tami svakog njenog dna

iz istog mračnog zdenca
u nama vode zemlju piju
pucaju vene od kamenca
suhe oči jedva suze liju

drži me nježno iznad vode
kao zrak šutnju prije glasa
dok tama s dna joj ne ode
za sjajem vatre tvoga stasa

sve vode vraćaju se moru
iskre života novom kopnu hrle
žeđam tvoje kože svaku poru
gdje nam se kapi hlapeć’ grle

Foto: www.pexels.com

Odgovori