‎Milica Lesjak‎: Riječi

Dolazile su uvijek kao bujica,

kao krdo bez pastira,
surove i sirove,
oštre i drske,
udarale i gazile,
šibale i lomile,
po duši brazde orale.
Riječi na usnama nečovjeka!

Od oporosti tih glasova,
neke su ruke drhtale,
koljena klecala,
srce udaralo.
Ostajala je šutjeti,
stisnutih zuba do bola,
sama i ranjiva,
razbijena, ne i polomljena.
šutjele su zaleđene usne,
već puno puta opečene.
Riječima na usnama nečovjeka!

A htjela je vrisnuti,
vikati,
psovati,
ne može tako dalje,
bezdušni robovi moći.
Vi nikad niste pitali ni znali,
koliko su dugo ove ruke,
u neprospavanim noćima,
bolesno dijete njihale,
oronulog starca za ruku držale,
s klonulom dušom jutra čekale.
Riječi na usnama nečovjeka!

Ostajala je šutjeti,
zarobljena u kavezu,
burnih osjećaja, zgažena ponosa.
još boli tišina zaleđenih usana,
pritišće slomljena kičma
kroz tjesnace i zasjede povijana,
iznad močvara glava uzdizala,
boreći se da ne klone, da ne stane,
padne, odustane.
A htjela je vrisnuti… ubiše je
Riječi na usnama nečovjeka!

Foto: www.pexels.com

Odgovori