‎Blago Vukadin‎: Magareća

U kraljevini na rubu svijeta izbio je rat.
Oružje je zablještalo u mjestu na rubu rubne kraljevine. Glasovi su se razmnožili. Mala djeca se rasplakala. Velika su zapucala.
Sve je bilo u pokretu.
Kralj je pozvao mještane u uniforme. Borci su zadužili ordenje prije vlastite smrti – da im se nađe ako poginu.
I da povjeruju u besmrtnost. Besmrtni vojnici su najodlučniji.
Tako je zapalo i Stevena.
On je bio plašljiv. Kad bi ga uhvatila panika počeo bi rikati. Kao magarac. Drugi mještani bi, čuvši mu glas, pomislili da je hrabar.
Dali su mu stoga nadimak „Hrabri Steven“.
Jedino je Stevenov otac znao da mu je sin kukavica. No, starac je uglavnom šutio. Majka je voljela sina jer nije znala drukčije.
U doba velike pucnjave u njihovo mjesto na rubu kraljevstva stigao je komandant. Ubojica u uglačanim čizmama. Imao je pod petama brdo slomljenih kralježnica.
Neprijatelj je nadirao. Borci su počeli bacati ordenje. Nastao je kaos.
Jedino se Stevenov otac nije uplašio.
Komandant je prijetnjama zauzeo glavni trg. U ratu su prijetnje glavna motivacija.
Stevenov otac je rekao zapovjedniku da se goni tamo odakle je došao. Komandant ga je jakim udarcem bacio na zemlju.
Šepavi starac je ustao i obrisao prašinu s lica. Nije kazao ni riječi više.
Rat je odavno završio. Steven je ostao plašljiv. Sad je još glasniji.
Komandant je postao novi kralj. Steven mu prostire crveni sag pod uglačane čizme. Na lijevoj je još sijeda dlaka njegova oca.
Dobro da je čovjek umro. Nitko neće saznati da je Steven kukavica.
Kad mu novi kralj namigne Steven uzvrati zbunjenim osmijehom. Nada se da ga neće prepoznati.
Pa rikne moćno.
Kao magarac.

Foto: www.morguefile.com

Odgovori