Silvija Šesto: Nije Matko, Jura je

– Griješio sam! – Jura je pokušao podići ruku prema velečasnom, ali sve je ostalo na nezamjetnom trzaju. Obitelj se skupila u kuhinji. Mirisala je kava i vanili kiflice.
– Griješio sam puno i nije mi žao. Samo… – tu se malo zagrcne. Suho grlo stvara nevidljive noževe. Proguta teškom mukom slinu.
– Krao sam!
– Oprostit će Bog! – lik pokraj njega činio je odrješujuće pokrete rukama. Jura to nije primjećivao.
– Krao sam svake nedjelje. Crkveni tisak sam krao. Ubacivao bih uvijek premalo, a uzimao previše.
– Jesi barem čitao? – prene se velečasni.
– Malo. Prelistao.
– I onda bacio?
– Da.
– Oprostit će Bog. – Jura htjede još nešto reći, ali voda kojom bi pripremio grlo stajaše predaleko. Velečasni dovrši obred i priključi se onima u kuhinji. Popije domaću orahovicu. Pije je svake godine jednom. Pred Novu kad dolazi posvetiti kuću. Ove godine iznimno drugi puta. Pozdravlja se i izlazi. Već u dvorištu mobitelom zove svog kapelana i javlja mu najozbiljnijim glasom:
– Nije Matko, Jura je!

Odgovori