Peter Semolič: Prozirnost

Krhka poput starog pergamenta i nikome više dragocjena, dolazila je sporo oko ugla, poduprta štapom i rukom svoje stalne pratiteljice, prije nalik nestvarnoj prirodnoj pojavi no dostojanstvenoj starici, i već i stoga zanimljiva. U paralelnom svemiru u kojem se greškom otvorio prozor, sjedala za stol – uvijek u isto vrijeme i s junačkim naporom, šutjela, zureći ispred sebe i u dugim intervalima pružala ruku prema čaši crvenog vina – pila ptičjim gutljajima i spuštenih kapaka – više sam je puta gledao, ali nikad doista i vidio – bila je nešto kao dio dana, kao jutarnja kava, kao kratak razgovor sa ženom iz kioska. Da bi jednom jednostavno nestala, kao što nestaje list s udaljena stabla ili iz davno pročitane knjige. A njezina pratiteljica? Odlučila se za novu gospođu.

Lavrica, 16. travnja 2007.

Sa slovenskog preveo Robert Vrbnjak

Fotografija: octaviolopez @ morgueFile free photos

Odgovori