Maja Marchig: Slaganje sastojaka

Jednom je Marin rekao: “Ne mogu zamisliti da poeziju ukucavam direktno u kompjuter.”
Ja sam je zamislila i bila je bijela i glatka, s okusom plastike.
Nema toga sto ne mogu zamisliti,
nema toga sto ne mogu stvoriti, kad uzimam sastojke iz sjećanja.

Utorkom, u mojoj se kuhinji razvija tjeskoba iz vrtića.
Još ne shvaćam zašto se kuhaju variva,
još ne vjerujem u povrće,
samo se ponekad pravim odrasla.
Kad sam bespomoćna.

Poput ogromne tvornice, dežurnog zagađivača,
zrak oko sebe obavijam dimom.
Prigušujem pozive, stišavam poticaje,
težim ujednačavanju podražaja.

Fotografija: Max Streaten @ morgueFile free photos

Odgovori