Alen Brabec: Valeria

Londinium
tone
prepušteni sami sebi
starimo lašteći posude od mjedi
svo srebro i zlato
dali smo glasnicima
korupcija je vladala gradom
i svim putevima preko kanala
golubove davili smo medom
tek kasnije javila se sumnja u ispravnost naših djela
jer pojeli smo pismonoše
zatrlo se naše sjeme
u zakulisnim igrama otrovanih kaleža

trulež se uvukla u nadu i vjeru
žrtve koje smo prinosili
u estuarij
iskopani leševi kužnih djevica
plutali su danima
napuhnuti

pirovi, fazani
kopuni
pusi
grčki robovi
pjesnici
španjolsko staklo
divlje robinje s druge strane zida
govornici koji slave posljednje sunce
noževima sijeku vene
u oronulim kupeljima

Senatus
Populus
trune se brojke
i Valeria Victrix
trune mrtva u blatu
Que
Romanus

2 misli o “Alen Brabec: Valeria”

Odgovori