Arhiva oznaka: Željko Funda

Milan Zagorac: 300

naslovnica fejsPovodom 300 objavljenih tekstova na našoj stranici

Dragi naši čitatelji, pratitelji, prijatelji, u ove se dvije godine našega postojanja najprije na Facebooku, a kasnije u časopisu na našim stranicama te na ovome webu štošta dogodilo. No najvažnije je da je prostor književnosti dobio jedan novi akcent, jedan novi izraz, prostor koji odaje, ako ništa drugo, barem novi duh, iako se nikada nije nazivao pokretom. A taj je duh upravo ovo što se događa: brojni vi koji u svemu tome sudjelujete, koji sve ovo stvarate, koji ste sudionici jednog repozicioniranja književnosti, paradigme koja nije zadana ni vašom kronološkom dobi, navikama, osobnim okupacijama, već samo i isključivo djelom. Na kraju krajeva, nije Književnost uživo ta koja je stvorila od nekoga pisca, to ste upravo vi sami, vaš rad, trud, način pristupa i komunikacije s drugima, a naša je KU samo medij kroz koji se taj novi kreativni naboj nastoji reprezentirati.

U ove dvije godine mnogi su od vas, dragi naši, dogurali do prvih knjiga, mnogi su nakon godina šutnje opet našli neko svoje novo mjesto, treći su pak dobili prostor dodatnog boostanja i motivacije pa su svoja djela nadogradili dodatnim knjigama u osobnim bibliografijama. Neki samo lurkaju i čitaju, ali to je također vid kreativnosti, u svakome od naših čitatelja zacijelo leži jedan mali autor koji nastoji smoći hrabrosti prije prvoga skoka u hladno more.

Nema smisla da vas se sve nabraja, ima vas na stotine i oprostit ćete mi propuštene, to je zaista nenamjerno jer sva imena osobno znam, ali nisam siguran jesam li ih u mogućnosti odmah nabrojati: Alen Brabec, Alen Brlek, Andreja Malta, Andrija Crnković, Antonio Šiber, Biba Dunić, Blago Vukadin, Daniel RadočajDarko Cvijetić, Enver KrivacFlorian HajduIlija BarišićIrena Lukšić, Ivan Glišić, Ivan Zrinušić, Iva Rogić, Izet Medošević, Jelena ŠimunićMarko Galić, Melinda Kostelac, Miloš PetronijevićMirela Fuš, Miro Škugor, Mladen Blažević, Moris Mateljan, Olivera Olja Petrović, Robert Vrbnjak, Robert Bebek, Ružica GašperovSandra-Anina Klarić, Silvija Šesto, skarlet_pSmilja SavinTamara Čapelj, Vladimir Vuković, Zoran Krušvar, Zoran ŽmirićĐurđa Mihić-Čivić, Željko Funda, Neven Lukačević, Nataša Kovaljev Opatić, Dunja Matić, Tea Marković, Darko Balaš, Alen Kapidžić, Jurica Žitko Forempoher, Antonia Kralj, Slaven Jelenović, Enisa Angie Behaderović, Bea Balta, Beatrisa Stošić, Tomislav Cindrić, Julijana Plenča, Denis Kožljan, Maja Marchig, Peter Semolič, Sara Mrak, Grozdana Poljak, Vergilije Franizz, stotine i stotine vas koji svakodnevno sudjelujete na stranici, a koji ste i osobnim angažmanom i radom i djelovanjem zaslužili javni prostor. Sve vaše nagrade, knjige, sve vaše dramatizacije izvedene u kazalištima, sve vaše promocije, sve je to ujedno ponos nama, i vi, vas više stotina, upravo ste vi naša najveća pohvala i dokaz uspjeha.

Stoga, živjeli vi još 300 postova, za zimski broj časopisa obećajemo jedno, nazovimo to tako, antologijsko izdanje s izborom najvažnijih tekstova i to će biti naš novi korak. Do tada, čitamo se i vidimo na fejsu, na webu i po mogućnosti u stvarnosti, ako se za to ukaže prava prilika.

Ilustracija: naslovnica prvog broja časopisa Književnost uživo, objavljenog 12. srpnja 2013.

Željko Funda: Popodne na terasi

Bilo je četiri sati, standardno vrijeme za popodnevnu kavu. Na terasi kafića nije bilo nikoga. Dva sata nije bilo nikoga. Sjedila je s nogama na stolcu i pušila svoju petu cigaretu od početka svoje smjene u dva sata. Dva metra udaljeno more bilo je potpuno mirno. Nije bilo ni daška vjetra. Sve kao da je obamrlo. Skupina njemačkih penzionera sunačala se stotinjak metara dalje. Ni jedna riječ se nije čula od njih. U uglu terase pojavila se ružna stara mačka. Konobarica je odbacila opušak i pokušala je primamiti. Čim je ustala nježno dozivajući mačku, ova je u strahu pobjegla. Glupa mačka! reče ljutito konobarica. Sjela i izvadila novu cigaretu. Morala je pet puta kresnuti upaljačem prije nego ju je zapalila. Duboko je udahnula dim pa ga naglo ispuhnula. Kad se dim razišao, opazila je starog svećenika u popodnevnoj šetnji. Jeste li za kavu? doviknula mu je. Molim? reče svećenik. Jeste li za kavu? ponovi konobarica glasnije. Pa, ne znam … reče iznenađeni svećenik. Ja častim reče konobarica. Dali vas ja poznajem? upita svećenik prilazeći. Ne, nisam vam ja baš neka vjernica reče konobarica. Ali ste čovjek, ali ste čovjek reče svećenik sjevši za stol. Požurila je do automata za kavu. Molim vas, recite mi da ima Boga! reče konobarica pripremajući kavu.

Fotografija: Darnok @ morgueFile free photos

Željko Funda: još se može lijepo živjeti

jučer sam bila kod muža u stacionaru doma umirovljenika
nije me prepoznao, ima Alzheimera
bila sam desetak minuta, milovala ga po ruci, ispričala novosti
današnja subota je samo moja
kavica s prijateljicama, rješavanje svjetskih pitanja
poslije popodnevnog odmora prvo ću pripremiti francusku salatu
pa se početi uređivati za Darkića
pola sata kupanja u aromatičnoj soli s puno pjene
lakiranje noktiju, bojenje pramenova i moje šumice
Darkić kaže da si nijedna ne zna tako dobro urediti mačkicu
oko bradavica ću si nacrtati koncentrične kolutove
Darkić će gađati moje bradavice trešnjama
ja ću njegova macana ukrasiti šlagom s trešnjom na vrhu
poslije će mi on oblizati dojke
ja ću jezikom usjajiti njegov pendrek
onda ću ga zajašiti
sigurno me neće uspjeti zbaciti
ako me zbaci, dobit će dodatnih 100 kuna da se vratim u sedlo
đipat ću na njemu, on će mi stiskati dude, stenjat ću od zadovoljstva
istuširati se njegovim mlazom
poslije ćemo se u miru navečerati
pečenje, francuska salata, vino
u nedjelju ću telefonirati djeci pa u crkvu
popodne ću na groblje
još se može lijepo živjeti

Fotografija: jdurham @ morgueFile free photos

Željko Funda: Iz zbirke “Gdje je danas Jadranka Kosor”

zbog toga netko bi mogao moliti za me

 

šef je na dvodnevnom službenom putu u Sloveniji
sad mogu mirno gledati kroz prozor
čuditi se kako ljudi tako samouvjereno hodaju
kao da su na vojnoj paradi
moram samo odgovarati na telefonske pozive, srediti papire
mogu se konačno bez straha poševiti sa svojim čokoladnim dildačom
u šefovoj fotelji s pogledom na pola grada
doma to mogu sigurno učiniti jedino kad mama ode na misu
kad se uspijem izvući od njenog navaljivanja da idem s njom
i da spašavam svoju dušu
dok si ona privređuje život vječni,
ja si moram sama stvoriti malo zadovoljstva
onog što mi nitko s ove ili one strane svijeta ne da
niti misli da treba dati
staroj curi su ionako dovoljni njen šef, mama i Bog
ja se, naravno, trudim da budem
vrijedna sekretarica, zahvalna kći i dobra vjernica
no isto tako ja se trudim da proizvedem onaj spokoj
bez kojeg bih u afektu mogla ubiti bilo mamu bilo šefa
najradije bih ubila Boga
da zbog toga netko ne bi molio za me
tog istog Boga

pirotehničar za vrijeme

kako je doma dosadno
pustinja
sve tiho, mirno, bajno
nigdje smrti
osim na groblju
a i to su samo njeni tragovi
da bar mogu u operacijsku dvoranu za vrijeme operacije
presađivanje organa, po mogućnosti
svi u krvi
vrijeme juri kao raketa
samo je pitanje vremena hoće li ona prije stići do cilja
ili će je borci, znajući da ona samo što nije tresnula,
navesti u krivom smjeru
kuda će letjeti sve dok se ne umori
i padne na zemlju bezopasna kao pahulja
tu ću biti ja
pirotehničar
ni u Afganistanu nije tako gusto, rekao bih
to je ono što moram učiniti
da svi uživamo u topljenju pahulje
i smijemo se
sretni što smo ustrajali

naš Branko

danas smo pokopali našega sina Branka
prometna nesreća
još se pokušavamo sabrati
još vapimo
možda će biti bolje kad taj dečko izađe iz bolnice
bit će nam jako drago ako preživi
zajedno ćemo otići na Brankov grob
zapaliti svijeće, položiti cvijeće
mi više
plakati
poslije ćemo otići na piće
popričati o srcu
Branko nas je jako volio
možda će i on
naš Branko