Jesen je raskošno najavila kraj
Asfalt se kupa u rijeci otrgnutih listova
Probudi se, Olja
Hladni val stiže sa sjevera
Razmaži par kapi magnolije na vrat
Pospremi ostatke babljeg ljeta
U folder za kišne dane
Probudi stari gramofon iz ljetnog sna
Poredaj LP-e na zimsko vrijeme
Bura tulumari u krošnjama
Namoči kožu toplim maslinovim uljem
Popij vreli čaj
Jasmin nek se širi okusnim pupoljcima
Osvijetli sobu ljubičastim lampionima
Inscense ruže pretvori u prah
Omotaj se u vuneni tibetanski šal
Pročitaj hrpicu knjiga
Nagomilala se pored uzglavlja
Pogledaj, kristalići mraza svjetlucaju
Zorom dok pospana juriš
Niz seoski put
Šumske vile plešu oko campanula
Zastani malo
Podarit će ti vilinski prah
Kratka je zima i proći će brzo
Treba sačuvati prije ljeta
Sve snjegove opstanka
Želje kristalizirane pod vjeđama
Otiske nadanja
Vrelinu ispod jorgana
Sva si zimska do posljednjeg atoma
I znaš kako ta nepregledna ljeta
Treba samo preživjeti
Pogledaj, Olja
Kiša obilazi grad
Odaberi ploču
I pleši na prstima.
Jutros su speleolozi otkrili tajni prolaz. Pod ledom
Zrcalilo se oštećeno krilo. Paleontolozi su zasukali
Rukave. Sastavljali tek odleđene dijelove ženke
Zmajice. Čitava znanstvena zajednica čudila se
Novom otkriću. Zar zmajevi doista postoje?
Jesu li Rigali vatru? Letjeli? Kako li je Zmajica
Zapela u špilji? Toliko letova, toliko truda
Da bi na kraju pod ledom usnula.
Je li se isplatilo, pitaš me. Nije li lakše bilo
Pustiti se niz struju, pa ćeš već stići negdje.
Plima sve odnese. Nikada nećeš naučiti!
A što ako me oseka nemilosrdno odvuče
Do muljevitih dubina? Što ako zapnem u nekom
Estuariju? Što ako me prekrije boćati nanos?
Što ako sklupčana usnem na dnu špilje?
Ljubiš me, onako kako sam zaboravila.
Ljubičasti zmaj zamahne krilima. Lebdi nošen
Mekim strujama. Škaklja me po rebrima.
Miluje po uzavrelim bedrima. Duše se dotaknu
Tankim lepetom skuta. Svemir zavibrira.
Mliječnom stazom zatitra simfonija.
I gotovo sam sigurna da bih mogla
Ponovno.
Ponekad nas iznenadi
Anatomija osjećaja
Fluidnost misli
Tankoćutnost dodira
Nepregledne ceste otisaka
Vreli friži utisnuti
U pore epidermisa
Na celuloidnoj vrpci
Neizgovorene rečenice
Vape za uskličnicima
Otkucaji rišu započete mandale
Potmuli gong najavljuje
Kišni period bez prestanka
Jesen se sneno igra kistom
Zaigranog slikara
Ronim na dah.
Prvi put sam tada kušao kišu
Umivao se u raskošnim kapima
Impregniranog ozona
Ogledavao u jezerima šarenice
Prelijevao toplinom obraza
Lutao slapovima slanih suza
Ronio njedrima špilja
Na dah
Pravio oble stalagmite
Izdubio nova korita
Ispijao žedno
Pekao se na usijanim dverima
Kiša je sladostrasno jecala
Plakala pod žicama bolne harfe
Ostavljala mokre otiske
Na zamagljenim zrcalima
Sakupljala amorfnu rosu
Kap po kap
Jutros je kaleta zasjala
Pod tugom babljeg ljeta
Kiša je u širokom luku
Zaobišla grad
U praznini vakuuma
Pustinjski zjape
Moje žedne usne
Negdje
Drugom nekome
Sipi po otežalom grozdu
Dažd.
Fotonskim slikopisima duše
pod camerom obscurom
lutaju začahurene spore
sentenci praduše
Čuvaju pod crnim filcom
odraze sna
bilježe esencije mokrih otisaka
Dišu u nama
vibriraju usoljenim valovima
nestaju u Svemiru opijeni odrazima
Sanjaju rijeku stihova
zatočenih u nabujalim estuarijima.
Na fotografiji hiromantijskim kodom
ukotvljen leži labirint sjena
U fokusu se šepuri koltrina
protkana prvim jutarnjim zrakama
U ogledalu odraz toplog ugriza
na rubu usana
Sobom se lijeno provlači
miris duhana
okus arancina i slane krvi
Izvan njega u bluru
sivi klobuk i odbačene rukavice
kao nasukane batane
Pjenušavi oblaci
ispisuju kaligrafske kodove
fermentiranih emocija
Zakrabuljena četvrta dimenzija
ostavlja otiske
konzerviranim suzama.
Volim kad pišeš. Utiskuješ vrelinu cjelova
Stihovima.Uranjaš u krvotok, pulsiraš
Sokovima. Nosiš me rijekom nedovršenih
Buđenja. Htio bi plesati ispod pritvorenih
Škura. Neka gledaju, ionako nemaju pametnija
Posla. Trudna nedjelja polako se provlači pustom
Ulicom. Siesta je. Stablo naranče svija se pod težinom
Plodova. Plešimo, dok čekamo kišu sa sjevera.
Kiša obilazi grad, vidim joj koprenu. Šulja se oko
Borova. Neodlučno sjedim. Čekam zvuk prvih
Kapi. Škripanje tiramola, zatvaranje škura.
Dozrele naranče padaju u vrtu. Slano je.
Izula sam cipele. Osluškujem disanje Zemljine
Utrobe.Utvaram si kako su to stihovi za mene.
Druge su muze bezbrižno odlutale. Poput odbjeglih
nevjesta ostavile velove od tila. Ne vole one plesati na
Kiši. Niz travnjak se narančin sok razlijeva.
