Arhiva oznaka: Volodimir Krinickij

Oliana Ruta: Pjesma indigo boje

riječi skidaju ugodnu odjeću
sigurnosne savane;
riječi – od opreznog do očajnog –
razodjevaju dušu,
kao što lišće pada u jesen.
i gola kraljica nakon svega razumije
da je nova haljina izrađena od bodljikave žice,
a omča ne ubija tako nježno,
kao čovjek kome je nošnja od riječi pala pred noge.
i opet ona misli na rusalku
i čuje nečije riječi:
koliko je važno imati glas i biti sposoban govoriti o ljubavi.
je li to stvarno istina?
glas se tako lako čuje,
teže je čuti srce
koje šuti sa svim krikovima boli.
zbog toga vrijedi izgubiti glas,
da se ne razgovara o ljubavi.
ali isto tada bez glasa
postaješ
nečuveni
glas.

* * *

слова знімають затишні строї,
савани безпеки;
слова – від обачного до відчайдушного –
роздягають душу,
як опадає восени листя.
й оголена королева розуміє зрештою,
що сукня нова – з колючого дроту,
а зашморг не так пестливо вбиває,
як чоловік, котрому до ніг упали шати слів.
і знову ж вона думає про русалку
і чує чиїсь слова:
як важливо мати голос і вміти сказати про кохання.
та ж чи й справді це так?
голос так легко почути,
важче почути серце,
яке мовчить усіма криками болю.
для того ж то й варто втратити голос,
щоб не могти говорити про кохання.
але саме тоді безголосо
стаєш його
непочутим
голосом.

/prijevod: Volodymyr Krynytsky/

Oliana Ruta: Kad nema tebe…

kad nema
tebe
vrijeme reže
mene
ravnima komadima suza
kad nema
tebe
kiša zagrli
mene
oštrima
poljupcima tuge
kad nema
tebe
tišina
puca u mojim sljepoočnicama
jaukom
obrezanih krila

///

коли немає
тебе
час відтинає
мене
рівними скибками сліз
коли немає
тебе
дощ обіймає
мене
гостролезими
поцілунками суму
коли немає
тебе
тиша
гупає у моїх скронях
лементом
обтятих крил

preveo s ukrajinskog: Volodymyr Krynytsky

Foto: Tamara Modrić Zagorac

 

Hege Siri: Legenda & druge pjesme

Sjećanje
u dubinama najdubljih dubina
sjećanje leži
o tome što je bilo
i tome čega nikad neće biti

Vrijeme
vjetar nosi ptice
vrti lišće breze
oko mene
šapće o vremenu
gdje vrijeme više ne postoji

Jezik
moja majka ne joika
ali uči naš jezik

majka moje majke ne joika
ali govori na našem jeziku

moj tata ne joika
on govori norveški

tatin tata ne joika
on pjeva psalme

ja znam joikati
ali ne razumijem naš jezik

moja kći joika
i govori svim jezicima

Kuća
kuća stoji bez ograde
vjetar grebe morskim pijeskom
njegove zidove
zidovi se osipaju soli

Riječ
u knjizi, u riječi
pronađem jezik
i onaj koji sije
koji plače, koji govori –
samo pahuljica
što se topi u dlanu

Legenda
nakon grmljavine
nebo je mirno
nema početka nema kraja
i gavran leti
pamteći
što je vidio

Život
skupljam život
koji zvuči
kao što još nitko nije meni pjevao
izvadim riječi iz usta
mijesim ih sa slinom
stisnem, vučem i vrtim rukama

ja koja nisam nikada vila sobovske žile
sašijem sebe iznutra i izvana
pa skupljam život koji postaje riječ

S norveškog preveo Volodimir Krinickij

© Hege Siri – Et øyeblikk noen tusen år
©️ Kolon forlag

Foto: www.pexels.com

Miguel Hernández: Tri imena postojanja

* * *

Poljubac je bio toliko dubok
da je pogodio čak i mrtvaca.
Poljubac je imao takvu silu
da su usta gorjela živima.
Poljubac je bio prevelik
za ove male usne.
Ovaj poljubac je želio
kopati mrtve i sijati život.

* * *

Tri rane su se dogodile:
ljubav
smrt
život.

Tri su rane primljene:
život,
ljubav
smrt.

Imam ja tri rane:
život,
smrt
ljubav.

* * *

Napisao na pijesku
tri imena postojanja:
život, smrt, ljubav.
More je svojom
moćnom silom
pjenilo i opralo sve.

Sa španjolskog preveo Volodimir Krinickij

Foto: www.pexels.com

Alisa Gavrylčenko: Naraštaji (III)

Pjesnikinja Alisa Gavrylčenko u prijevodu našeg suradnika iz Kijeva Volodimira Krinickog. Ciklus ukrajinskih autora objavljujemo pod skupnim naslovom Naraštaji. Kao i inače u slučaju kada imamo ovakvu lijepu međunarodnu suradnju, posebno smo ponosni i s velikim vas zadovoljstvom pozivamo na čitanje.

nakon lutanja

vraća misli
iz progonstva
bol
na desno rame
na desnu stranu
u tijelo
osvojeno

nakon lutanja
tijesno je
u desnoj ruci
one bježe
kroz lijevu
one lete
iz lijevog uha
kao iz školjke leptiri

emigriraju u potrazi
novog tijela
novog bola

suzdržanost

previše je sjećanja
pokrilo zemlju
kao i mene
led je ozlijedio

previše je vremena
pogubljeno izgubljeno
zbog snijega i pamćenja
za pobjedu nad njima

previše zidova
još uvijek drže
ne topi se između nas
čak i kad smo proljeće

sastojci žene

žena nije žena
bez osobnog
frizera

žena nije žena
bez osobnog
krojača

žena nije žena
bez osobnog
liječnika

žena nije žena
bez osobnog
života

dvije planine

susreli smo se u svijetlom sumraku
kao planina s planinom
susreli smo se
sudeći po našim sjenama
velikima kao planine
visokima kao planine
udaljenima
da dosegnu horizont

zlatno svijetle zvuci zvona
prate nas
i mi gradimo stari mitove
o nama
ja sam venera,
ti si mars
adam si
ja sam eva

tako je bilo
tako je
i tako će
jer mitovi su živi vječno

rada i plaža

sa svojim pijeskom i nilom
sa svojim crncima – rada i plaže
sa svojim bijelicma koji se nikada
ne sunčaju na suncu rada i plaže
imamo vlastite duhove koji su došli u crkvu
imamo svoje slonovi koji bježe prema našim šumama
imamo svoje pjesme protiv kojih je tamno zlato
i zlato! o, ovo zlato! imamo ga pod nogama
pa ne primijetimo
da smo i u tome također
afrika afrika afrika

Preveo s ukrajinskog Volodimir Krinickij

Alisa Gavrylčenko rođena je 1989. godine, živi i radi u gradu Kremenčuk (Poltavska regija). Pjesnikinja i urednica. Njene su priče i pjesme objavljene u raznim zbirkama, časopisima. Finalist je brojnih književnih natjecanja.

Foto: www.pexels.com

Petro Palyvoda: Naraštaji (II)

Još jedan pjesnik u prijevodu našeg suradnika iz Kijeva Volodimira Krinickog. Ciklus objavljujemo pod skupnim naslovom Naraštaji. Kao i inače u slučaju kada imamo ovakvu lijepu međunarodnu suradnju, posebno smo ponosni i s velikim vas zadovoljstvom pozivamo na čitanje.

Vrata

djetinjstvo
ljudi se na ulici
o nečem prepiru
sunce boji vrata
u crveno
sretan sam
prošlo je toliko mnogo vremena
a vrata su
još uvijek
crvena

* * *

Na tvojem licu
sunčana zraka…
Nekako mi se činilo:
tama noći
postaje hladnije
u šutnji
i u mraku noći
umiru sni
a na tvojem je licu
sunčana
zraka…

* * *

Ljubav
nema
imena…
Ima sunca
na cijelo nebo –
osljepljuje,
ima vjetra,
što u oči pijesak
sipa.
Kamo ja moram ići
slijep –
ne vidim.

* * *

baciti balast
kupati se u nebu
opeći ruke
dodirujući zvijezda
i uvijek biti
s tobom
pored

Preveo s ukrajinskog Volodimir Krinickij

Petro Palyvoda rođen je 1959. godine u regiji Volinj. Ukrajinski je pjesnik i prevoditelj. Piše na ukrajinskom, esperantu i njemačkom. Prevodi s njemačkog, španjolskog, esperanta i ruskog. Laureat je više književnih natjecanja i nagrada.

Foto: www.pexels.com

Dmytro Čerednyčenko: Naraštaji (I)

Sljedećih nekoliko dana objavljivat ćemo poeziju vrhunskih ukrajinskih književnika u prijevodu našeg suradnika iz Kijeva Volodimira Krinickog. Ciklus objavljujemo pod skupnim naslovom Naraštaji. Kao i inače u slučaju kada imamo ovakvu lijepu međunarodnu suradnju, posebno smo ponosni i s velikim vas zadovoljstvom pozivamo na čitanje.

Samoironija

A oblak je takav
da je Dnjepar pocrnio.
Prozori su čamaca zasvijetlili.
Oči auta su zablistale.
I planine su progovorile.
A ja sȃm se na mostu
nad autima
pa čamcima
divim
kako u moju kuću
udara grom.

Bratstvo

Čovječanstvo se čini kao drvo:
Svaka grana
Ima svoju pticu,
Svaka ptica
Ima svoj jezik.
I zajedno su stablo,
Zajedno su zbor.

* * *

Za vas
Od kuće  –
I u službi.
Od posla –
I već kod kuće.
Ne morate se tresti
U autobusima
Tri stotine i šezdeset
Minuta
Nema potrebe hodati
pješke
I mušice u košulju
Ne lete…
Vrijeme
je vaše.
Sva vječnost je vaša.
Ali
Je li trenutak vaš?
Hoćete li biti u mogućnosti
Ikada znati
Kako on boli?!

* * *

Hej, topole,
Topole…
Doletjeli su
Sokoli
I pitaju:
– Zašto ne letite?
– Ako ćemo leteti,
Kako ćete znati,
Gdje je rodna zemlja
Što vam je dala krila.

Preveo s ukrajinskog Volodimir Krinickij

Dmytro Čerednyčenko je rođen 30. studenoga 1935. godine u selu Mežirič oko Kaniva. Ukrajinski je pisac, pjesnik, književni urednik, učitelj i umjetnički kritičar. Član Nacionalnog saveza pisaca Ukrajine od 1979. Prevodi s bjeloruskog, latvijskog, mongolskog, slovačkog i češkog jezika. Najveći prevoditelj litavske književnosti u Ukrajini. Laureat brojnih književnih natjecanja i nagrada.