Arhiva oznaka: Vanja Parača

Vanja Parača: Intenzitet alternative

Vibracije duše, pretpostavljene smislom, variraju u širokom opsegu formi. Svakako, ne za objasniti krajnje simplifikovanim mrvicama, koje vidimo kao jedno. Sami sebi, poznati smo kao kreatori razlivanja uma, tek toliko da bude dovoljno za opstanak nužne nerješivosti, koja nas prati do kraja opažljivog. Možda i želimo da sve ostane isto… Sudeći po intenzitetu same težnje, tiho ulazimo u granice krajnosti, ambivalencije koja pruža otpor statičnosti koja nas veže. Tu, bez pomaka.
Trenuci koji me šalju u unutrašnjost, bude neko pseudorazumijevanje. Priuštiti sebi da budemo vođeni strogim sinonimima pravila, posjedujući pravo samo na stvaranje bolnih strategija preživljavanja, itekako je ugušilo sve druge dimenzije, dostupne osjetima.

Foto: www.pexels.com

Vanja Parača: Blijedimo u ispravnosti

Oduvijek čekamo neku trajniju privremenost, da izbjegnemo surovost u odrazu stranputice. A takva, ostaje uglavnom potisnuta, ne uspjevši da pomjeri ravnotežu predviđenog.
Poput prkosnog odbijanja ispravnosti, nikad oklijevajuće želje za kontrom, priređujemo maestralnu dobrodošlicu svemu što je trebalo ostati na onoj drugoj strani. Ni tada, najtrijeznijom sviješću ne posežemo za drugom prilikom, iako će početi da nestaje već sa dolaskom narednog trenutka.
Ali potpuno prihvatljivo. I sami sebi smo kontra, jer za drugačije posjedujemo samo nedostatak. U sebi. Uvijek u sebi. I odrazom u ogledalu, iz suprotnog smjera, sa ko zna koliko izvrnutih daljina koje se za života ne mogu preći.
Ali zavjera, rijetko jednoličnih izbora i dominacija želje za dinamičnošću, stranputicu izvlači iz bure neodlučnosti, preplavljenu naivnošću koju smo rano potrošili i poslali na recikliranje u prošlost.
Ponekad, možda greškom, ubacimo u njen prtljag i ono što nas čini ljudima. Pa iz “ponekad” odemo u “nikad” i sve što dobijemo je gubitak garancije za povraćaj suštine.

Foto: www.pexels.com

Vanja Parača: I sebi…

Još mogu iščekivanjima,
uveliko pripisati sve
osvrnuti se na tračak
žute, koju sam mjerila
I zracima nekad.

Još se godine nižu,
sa težinom, unazad
Da usmjere izvinjenje
deceniji odlepršaloj, što odavno
uručenu pošiljku
nije dočekala.

Još trag, dugujem i sebi
porazima koji čine da
sitno izgledaju
tajanstvene prikaze
koje dovijeka će ostati
Nikad dosežne.

Foto: www.pexels.com