Arhiva oznaka: Tatjana Beuk-Laćak

Tatjana Beuk-Laćak‎: Recimo

Recimo da ste ravnopravni
i da vam pridajem isti značaj.
Pa opet, on donosi i daje,
ti odnosiš i oduzimaš.
Zahvaljujući njemu
poznajem mnogo ljudi,
zahvaljujući tebi
ostajem bez mnogih meni dragih.
Recimo da mi je on doneo
mnogo problema i nesigurnosti,
ti ćeš sve to poništiti
i jednim potezom izbrisati,
ali olakšanja neće biti.
Njemu se klanjaju, tebe proklinju,
njemu se raduju, od tebe zaziru.
Recimo da ste ravnopravni,
ali tebe, smrti, nikada neću voleti
kao život koji mi je podaren
i kroz koji se probijam
kako umem i znam.

Foto: www.pexels.com

Tatjana Beuk-Laćak: Kad je o umiranju riječ

Kad smo već kod umiranja,
ima ih svakakvih.
Od onih pravih, večnih,
do povremenih, bespovratnih.
Svaki dan umirem po nekoliko puta
a niko ni ne primeti, niko ne zaplače,
niko ne progovori ni jednu lepu reč o meni.
Umirem od tuge, od lepote,
od čežnje za tvojim dodirima,
od izneverenih očekivanja.
Umirem, a čvrsto stojim na nogama,
kao da me ništa pomeriti ne može.
Kad smo već kod umiranja,
moram da ti priznam,
da me od one noći nema.
Ostala je samo prozirna duša
da se seća lepote trenutka
i da udiše mojim plućima
tvoju ravnodušnost.

Foto: www.morguefile.com

Milan Zagorac: Nakon 9 sezonskih brojeva, rezultati se nižu sami od sebe

naslovna ljeto 2015Dragi naši čitatelji, do sada je u devet sezonskih brojeva objavljeno više stotina autora, a posebno nam je zadovoljstvo to što je upravo ovaj projekt omogućio mnogima sudjelovanje na književnoj sceni uz već uobičajene kanale – naše su prednosti posve izravna komunikacija autora s brojnom čitateljskom publikom, velik broj čitatelja i fanova stranice koji kontinuirano raste, a ono što je najvažnije, uočavamo i trend porasta broja autora kao i same kvalitete radova. Ovogodišnja je novost tiskano izdanje časopisa od ove godine dostupno pretplatnicima kao i narodnim knjižnicama.

S ovim brojem napravili smo puni dvogodišnji ciklus našega postojanja, a iz broja u broj se sve više potvrđuje važnost i utjecaj virtualnih projekata na književnu scenu, ne samo Rijeke koja ovime postaje književno relevantnija u organizacijskom smislu, već i na planu cijele Republike Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Crne Gore. Sve ovo što smo u posljednjih dvije-tri godine napravili možemo ponajprije zahvaliti dvjema stvarima: samoorganizaciji i društvenim mrežama.
Svi su naši brojevi časopisa kao i pripadajućih naslova čitani, listani ili dijeljeni više tisuća puta te je ukupan zbroj posjeta našim stranicama (Issuu, knjizevnostuzivo.org) više od pola milijuna, što za male književne projekte nastale na periferiji zaista predstavlja respektabilnu brojku. Cilj je povećati broj fanova na procijenjenih 100.000 na FB stranici sa sadašnjih četrdesetak tisuća, što predstavlja vrlo ostvariv plan.
Može se činiti da nije puno, no zaista je cijeli niz autora oknjižen (primjerice, samo u posljednjih godinu dana to su Dulce et decorum est Nevena Lukačevića, Moebiousova vrpca Željka Maurovića, Zapisano metkom Zorana Žmirića, Vražji prolaz Milana Zagorca, Leti, leti i Anatomija Ljiljane Jelaske, Ida Jovanović je objavila Blizinu susreta, tu je i izvrstan Ilirik Mladena Blaževića, Lica i naličja ljubavi zadarske autorice Andreje Malte, Poslije ovog života Nataše Kovaljev Opatić, u pripremi su i romani Blage Vukadina kao i Floriana Hajdua, ostvarene su dobre suradnje s Poiesisom Petera Semoliča u Ljubljani, kao i skore realizacije suradnje s Balkanskim književnim glasnikom, a da ne spominjemo cijeli niz individualnih objava kod različitih nakladnika brojnih autora koji su svoje prve radove objavili upravo na KU, a danas su već čitani autori s vlastitim kolumnama), mnoge prve reference su stečene, brojni su autori dobili novi prostor i prije svega poticaj.
Neosporna je činjenica da ovaj sustav objavljivanja i prije svega potpore autorima daje rezultate, štoviše, nadoknađuje one manjkove koji nastaju zbog nedovoljnog ili izostajućeg financiranja, slabih medijskih tretmana ili organizacijskih nedostataka na planu rganizacije nakladničke industrije u nas, i općenito, suprotstavlja se atmosferi općeg književno-izdavačkog kolapsa u nas zahvaljujući blagotovornom i paradoksalnom utjecaju tehnologije.
Nastojeći se izboriti za još više čitatelja i autora, što i jest primarna misija Književnosti uživo, pozivamo još jednom brojne potencijalne autore na sudjelovanje u maloj virtualnoj demokraciji koju želimo učiniti još plemenitijom.
U ovome su broju objavljeni radovi Vergilija Franizza, Mislava Bartoša, Tatjane Beuk-Laćak, Martine Grbeša, Mladena Blaževića, Enise Angie Behaderović, Sare Mrak, Slavice Gazibara, Tamare Čapelj, Ivane Pavić, Nevena Lukačevića, Edite Brkić, Roberta Vrbnjaka, Melinde Kostelac, Blage Vukadina, Nikole Leskovara, Floriana Hajdua, Ive Anića, Donče Rumenova, Željke Kovačević Andrijanić, Julijane Plenča, zatim razgovor s Peterom Semoličem, Andreje Malta, Željka Maurovića, Predraga Kisić, Miloša Petronijevića, Maje Marchig te putopis Zorana Žmirića po Crnoj Gori u vezi predstavljanja riječke književne scene u Podgorici.
Nastavljamo dalje, nema nam druge. Mala gruda je već zakotrljana…

Tatjana Beuk-Laćak: Ostatak života

Prepirem se s ostatkom života,
hoću da mu skrešem u lice
sve što mi je ono ranije zakuvalo,
podmetnulo, kukavički uvalilo
dok sam gledala na drugu stranu,
onu zabranjenu, kojom prolaze
ljudi bez jedne noge,
žene na visokim štiklama,
bez pola glave i malo više mozga.
Mada mi ne priliči,
jer ja sam jedna lepo vaspitana
devojčica blizu šezdesete,
pljujem mu o lice bezdušno,
besramno, onako iz duše.
Đubre hohštaplersko kombinuje
gadosti u svojoj odvratnoj masi
koja više liči na klin-čorbu
nego na dane koji dolaze.
Podižem glas, ne ide drugačije,
zamahujem rukom
i puče šamar o kost,
jer ovo preda mnom nema obraz.
Ne mogu da izgovorim
rečenicu do kraja od besa,
od divljeg koprcanja,
nemo otvaram usta gutajući reči,
udaviću se ako tako nastavim.
Ostatak života nema šta više
da mi ponudi, ogoljen je, prazan,
ne mogu ni da se naslonim na njega,
žulja vreme na vidiku,
nisam raspoložena za tvrde podloge,
dosta sam spavala na kamenju.
Žaljenje, kajanje, tugovanje,
pomešano sa izveštačenim smehom,
koliko podnese, uz dodatak uzdaha
daje odličan specijalitet
za jedan savršen završetak.
Treba samo da odlučim,
samo da zakoračim i da ga zgazim.
To đubre hohštalpersko,
taj otpadak od budućnosti,
taj jadni ostatak mog života.

Foto: www.morguefile.com