Arhiva oznaka: Riječki morski pas

Riječki morski pas na mađarski način

Razgovor sa Szabolscem Benedekom

Szabolcs Benedek mađarski je književnik, urednik i kritičar koji se hrvatskoj čitateljskoj publici predstavio romanom “Riječki morski pas”.

Rođen je u Budimpešti 1973. gdje je završio studij političkih i ekonomskih znanosti na Sveučilištu ekonomskih znanosti. Živi s obitelji u Budimpešti.

Prva knjiga mu je objavljena 1997. godine. Do danas je objavio više od dvadeset knjiga, romana i zbirki kratkih priča, autor je radiodrama i stotina članaka u mađarskim dnevnim novinama i književnim časopisima. Dobitnik je nekoliko mađarskih književnih nagrada te je član različitih književnih društava, uključujući i mađarski PEN.

T.M.Z.: Književnik, novinar, član mađarskog PEN-a. Možete li nam reći nešto više o sebi i svojim književnim preokupacijama?

S.B.: Uvijek se pitam, kada mi netko kaže da sam mladi pisac, a to se redovito kaže, što znači biti dobar pisac u određenoj dobi. Kada ovaj intervju bude objavljen, imat ću 47 godina i još imam puno vremena i prostora za razvoj. Trudim se biti dobar pisac otkako sam imao 24 godine, kada je objavljena moja prva knjiga. U mom pisanju postoji određena vrsta dualnosti. U svojim se romanima prisjećam prošlosti tragajući za općeljudskim vrijednostima, a kada pišem kratke priče, zaokupljen sam sadašnjošću. Inače, živim u Budimpešti i obožavam more. Kada se zaželim mora, dolazim u Rijeku. To je ionako samo pet sati vožnje autocestom.

T.M.Z.: Kako to da ste odlučili u svom romanu obraditi jednu riječku temu?

S.B.: U studenom 2015. godine proveo sam nekoliko tjedana u Rijeci, u rezidenciji Kamov. Prije toga nisam znao mnogo o vašem gradu; znao sam onoliko koliko zna i većina Mađara – da je Rijeka u prošlosti, tijekom nekoliko desetljeća, pripadala Mađarskoj. Sjećam se da sam, kada sam prvi put posjetio Hrvatsku 1994. godine, na putu za Rovinj prošao kroz Rijeku; možda tada još nije bilo autoceste. Kao što sam već rekao, moj prvi posjet gradu uslijedio je u studenom 2015. Kada sam se prijavljivao za rezidenciju Kamov, u svojoj sam prijavi obećao da ću nastojati upoznati grad i možda kasnije napisati nešto o tim iskustvima. Tijekom tih tjedana puno sam hodao Rijekom, posjetio susjedna naselja, zalazio u arhive, kopirao stare novine, napravio mnogo bilješki i fotografija o muzejima, starim zgradama i tako dalje. Potom sam se vratio u Budimpeštu; vrijeme je bilo hladno i kišovito i jako mi je nedostajala Rijeka. Stoga sam otvorio GoogleMaps i gledao grad putem StreetViewa. Prvo što sam napisao o Rijeci bila je kratka priča, samo nekoliko tjedana nakon povratka; ta je priča bila uvrštena u jednu znanstveno-fantastičnu antologiju. Zvala se “Bura“, a nakon nekoliko mjeseci na hrvatski ju je prevela Angéla Pataki. Početkom 2016. počeo sam pisati svoj roman “Riječki morski pas”. U ožujku i lipnju ponovo sam posjetio Rijeku kako bih provjerio je li vjerodostojno ono što sam napisao o izgledu zgrada i ulica. Roman je u Mađarskoj objavljen u lipnju 2017., a u Hrvatskoj 2019., također u prijevodu Angéle Pataki. Uistinu sam zadovoljan što podosta Mađara posjećuje Rijeku nakon što su pročitali moj roman; redovito primam poruke i fotografije čitatelja koji drže moju knjigu u rukama na riječkom Korzu ili u luci. Nadam se da će iz moje knjige i stanovnici Rijeke saznati više o razdoblju kada je ovaj predivan grad tijekom nekoliko desetljeća pripadao Mađarskoj. Mislim da je ovo razdoblje važan dio riječke povijesti, jer je današnji izgled grada uvelike oblikovan baš u to vrijeme.

T.M.Z.: Možete li nam ukratko reći kakva je situacija u Mađarskoj vezano uz književnost? Koliko Mađari čitaju (s obzirom da rezultati provedenih anketa u Hrvatskoj i nisu obećavajući)? Koji žanr najviše vole?

S.B.: Pretpostavljam da je situacija u Mađarskoj malo bolja. Održavaju se brojne književne manifestacije, ne samo u glavnom gradu nego i na selima, zatim književni festivali i sajmovi s mnoštvom sudionika koji su uvijek dobro posjećeni. Svake godine početkom lipnja održava se poseban nacionalni događaj, a to je Tjedan knjige koji je zapravo proslava suvremene mađarske književnosti, kada čitatelji mogu upoznati pisce. Uglavnom se čitaju krimi i ljubavni romani, baš kao i u većem dijelu svijeta, ali popularni su i suvremeni pisci. Međutim, ljudi na selu sve manje čitaju, a malo čitaju, nažalost, i mladi ljudi i tinejdžeri. Glavni problem mađarske književnosti je podjela. Naime, mađarsko je društvo izrazito podijeljeno nakon pada komunizma 1989., a ta je podjela očita i u književnom životu jer je sustav organiziran prema političkoj pripadnosti. Nažalost, ne postoje veze između dviju glavnih strana književnog života. Da budem iskren, to nije nešto posve novo, postoji već stoljećima, ali iznova se javlja nakon promjene vlasti.

T.M.Z.: Kako vi vidite izdavačku scenu u Hrvatskoj? Naime, imali ste dvije promocije svoje knjige, u Rijeci i Zagrebu.

S.B.: Jako sam sretan što je moj roman “Riječki morski pas” objavljen u Hrvatskoj, na čemu sam zahvalan izdavaču Studiju TiM (Tamari i Milanu). Dok sam ga pisao, potajno sam se nadao da će moj roman doprijeti do hrvatskih, a posebno riječkih čitatelja. Uživao sam u obje promocije. Prva je bila posebno emotivna jer je knjiga izašla iz tiska baš taj dan. Uistinu sam tužan što je Eva Viola, koja je mnogo pridonijela hrvatskom izdanju i bila važna sudionica ovog događaja, nedavno neočekivano preminula. Druga promocija održana je u Mađarskom institutu u Zagrebu, što bi moglo značiti da je moj roman zanimljiv ne samo riječkim nego i hrvatskim čitateljima. Nadam se da ću 2020., kada je Rijeka Europska prijestolnica kulture, moći susresti još čitatelja u gradu, ali i šire.

T.M.Z. Kada govorimo o književnosti, čitanju i izdavanju knjiga, po čemu se Hrvatska i Mađarska slične, a po čemu različite?

S.B.: Teško je to uspoređivati jer ne znam baš mnogo toga o književnom životu u Hrvatskoj. Sličnost je u tome da smo mali jezici – stanovništvo je u Mađarskoj brojnije (računajući i one koji žive u susjednim zemljama), ali, koliko znam, knjige objavljene na hrvatskom mogu se čitati i u zemljama bivše Jugoslavije. To predstavlja oko 10 milijuna stanovnika pa je i hrvatskim i mađarskim piscima itekako važno sačuvati svoju čitateljsku publiku. U Rijeci i Zagrebu vidio sam vrlo lijepe knjižare, dok je u Mađarskoj većina knjižara u trgovačkim centrima. I da, postoji jedna razlika – knjige u Mađarskoj su jeftinije; cijena im je gotovo upola manja nego u Hrvatskoj.

Razgovarala: Tamara Modrić Zagorac