Arhiva oznaka: Patrik Weiss

Patrik Weiss: Ja, gospodin Cekin

bojim se
i osluškujem strah što u meni uzavreo ključa
blijedim pred saznanjem da sam kukavica
nadam se da nitko neće primijetiti
da nitko neće ništa upitati
spuštam preplašenu glavu
i puštam korake da ju nose
nekada se uhvatim u pitanju
što li bi bilo kada bi samo znali
koliko se i najmanjeg mrava plašim
koliko sam spreman istresti dušu i džepove
prodati sve bližnje samo da me ne udare
pitam se znaju li i da li osjete
smrad straha što me ovako kukavnog prati
pitam se naslućuju li moje misli
i jesu li spremni iznenada napasti
trčim ulicama prema kući
tihog koraka, uplakanih očiju
bježim pred samim sobom
pred uličnom rasvjetom i priželjkujem mrak
žudim za toplim čajem i još toplijim zagrljajem
želim napisati pjesmu i otići spavati
zapravo ne želim ništa osim samo jedno
da ti grubijani nikada ne saznaju
kako po cijeli dan razmišljam
postoji li trinaesti pilić
i kako dovraga s onakvim kljunom
uopće pilići mogu sisati

Foto: www.pexels.com

Patrik Weiss: Über alles in der Welt

ujutro ću pojesti
mnogo raznoga voća
onako poluzrelog
kakvo već dolazi
s voćnjaga našeg zavičaja

u zadnje vrijeme
iskreno više vjerujem kinezima
nego našem otužnom narodu;
oni su barem iskreniji
u svojem škiljenju prema drugima

a kada slistim i zadnju tvrdu krušku
protegnuti ću korak
popraćen zvucima ptica
sve do filozofskog
pa ravno liftom na drugi kat
na predavanje o postmarksizmu
slušati ću o patnjama Nas
o nepoštenom društvu
u postideološko doba
o izrabljivanju

slušati ću sve te slatke riječi
iz ustiju profesora
usitinu nepravedno tretiranog
od strane sistema po kojem sere
sve dok nezrelo voće
od sve te silne bujice slatkih riječi
ne fermentira u mojoj utrobi
pa onda onako lagano opijen
umjesto da mirno podignem ruku
i odgovorim na pitanje
o radnoj teoriji vrijednosti
ustanem i glasno viknem
– ispričavam se profesore
što malo znam
o mučnom i otuđenom životu;
ja sam samo nesretan!

Patrik Weiss: Tit(s) (An)dr- k – onik

Zakonom bi zabranio
objavljivanje fotografija mora
gradova, proplanaka, pasa
na instagram platformi.

Odvratno je koliko se možemo besramno lagati.

Priznajmo si međusobno
i najmanje žudnje
bez obzira koliko
one nastrane bile.

Ja želim natezati kožicu
na fotografije tvojih nogu,
bedara i kovrčave kose koja pada sve do stražnjece.

Želim vidjeti slike s plaže
i to mnogo takvih slika.
A na odmak ne bi bila niti
jedna onako malo mutna
s nudističke.

A ti? Ti ćeš dobiti
onaj lajk u obliku srca
i skupljat ćeš ih danonoćno sve dok
ne budeš bolja od neke druge
divlje mačke s isto tako kovrčavom kosom.

Oboje ćemo biti zadovoljni,
svatko će dobiti po zasluzi
i nitko neće imati potrebu biti bijesan ili ljut.

Zamisli samo
koliko gladi i boli u svijetu
može nestati ako zamijenimo
sliku šteneta onom sise.

Foto: www.pexels.com

Patrik Weiss: Čizmom pritišćeš vrat

Čizmom pritišćeš vrat
U represiji ptice gore
Postaje prohladno
U sjenovitim, bitnim okrijepama mojim

Zatvori prozore jer napolju gori
U postelji s bijedom
Izmijenjujem doživljaje

Sutra je smaknuće
I ljubavi više nema
Niti tmurnih sivih boja
Niti stidljivih pogleda

Združili smo riječi
Sada smo jedno
Iza riječi ne da se reći
Ali pogled uvijek u nepoznato seže

Foto: www.pexels.com

Patrik Weiss: Kada titula nestane, samo dužina ostaje

Podanici Aleksandra Velikog
Fizičari drugog reda
Kose zlaćane, duge
Bez anđeoskih krila
Umiru. Knjižnice gore,
Časopisi u službi osobnih interesa,
Nisam platio zakasninu,
Tko je blizu da otkupi moj dug?

Sjedinjenje s svime,
Mračne šume
Osnovnoškolske lektire,
Zašto pisati knjige za djecu,
Neka trće, skaću
Zasigurno je bolje.
Kod učenih ljudi skolioza kičme i ravna stopala
Pokazatelji marljivosti.
Pišeš ili lažeš
Bdiš ili spavaš
Kako da te uvrste u antologiju
Suvremenog pjesništva
Kada si na pragu sedamdesete,
A broj je posvećen radu
Akademika s kateterom umjesto reproduktivnog organa
Koji izlaže svoj skoro pa post mortem rad
Na temu pjesništva Matoša.

Vidjet ćemo se opet, dragi moji
Na golom otoku; nagi.
I moj će biti duži od tvoga
I ništa, apsolutno ništa
Neće biti važnije
Od veličine
Toga Malog književnika,
Mjerenog metrom
Od klesanog hladnog kamena.

Foto: www.pexels.com