Arhiva oznaka: Neven Lukačević

Neven Lukačević: Danas

Mene su danas ubili.
Mene! Samo mene!
Dvostruka četvorica presvučena u slike, 
iskušenja, trpljenja i očaja
Hladno je tad bilo, znam
hladno meni, njima još hladnije
I danas, a što je danas?
Danas, kruži, trči vrijeme
gdje jedan tren važan ko i drugi
Prošlost nam kaže velike trenutke
Prošlost nam kaže: to bijaše dan
Al, nije li svaki tren samo trenutak čuda
ovdje…
ondje…
SAD!
Sad svud oko nas
Sad odsudna stvar
Sad, beskonašnost u našoj svijesti
Ubili zbog grijeha?
Grijeha što raste dok se dobrim čini?
A, opet, što je danas?
Neki drugi dan,
godina što prolazi…
odlazi

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Prepoznavanje

Ne znam hoćeš li reći hvala
kad jednom stanem
i prepoznam te nakon toliko godina
Oboje bit ćemo sivi
olovo spirati s ruku
a blistati glasom srebra
Možda ćeš gestom gejše
osloviti sjećanja
pozdraviti prošlost
ili samo lakonski prijeći
onako kako djeca prelaze cestu
u trku, površnog pogleda na desnu stranu
ovlaš ispitujući sjedi li na njoj opasnost.
Ne znam hoćeš li reći hvala
uistinu,
kad jednom stanem

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Olovni doticaj

Moje ljubavi gledaju sa slika novina
loši portreti s osobnih iskaznica
raspuštenih, ponekad kratkih kosa
s obvezno otkrivenim desnim uhom
ono, da policija ne vrluda,
jer lijevo ostaje tajnom

Moje ljubavi gledaju sa slika novina
lošeg fonta i nekvalitetnog papira.
Olovo se s njih prosipa
prlja jagodice prstiju
ostavlja crni trag na jeziku
kao u onog opata Ecovog romana

Moje ljubavi gledaju sa slika novina
blijede na suncu,
pretvaraju se u novinske piksele
Brzo okrećem stranicu
ali olovo se upilo
i čeka moju sliku.

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Sizif

I gura taj Sizif taj kamen, a u stvari gura svoj život.
Stenje on i poti se pod njim
i uzdiše
i proklinje
i tako dalje i tako dalje.
Zna da neće doći do vrha
jer za nj nema oprosta.
I teški su grijesi njegovi
i težak je taj kamen
i skotrljat će se pod životnim jarmom
i potrat će ga život, izravnat kao ljuljačku,
a onda, ujutru sve iznova
jer mučan je taj kamen-život
i mučan je Sizif-čovjek
i mučan je taj bog kad sudi kaznu rođenja.
Naposljetku nitko ne bira da se rodi i živi, kamen i stazu.
Nitko ne bira da bude Sizif.

Foto: www.pexels.com