Arhiva oznaka: Neven Lukačević

Neven Lukačević: Bijela boginja

I kad sova huče,
negdje preko ramena šume,
a mjesec klizi među oblakom

Kad se drveće povija iznad divljeg vodopada,
a pas laje iz daljine

Kad zvuk zvona reže ledenu noć
(i najavljuje rođenje Nove godine)
tad dolazi ona, oblik joj mora

Tjera na liticu,
u šupljinu drveća.

Na stijeni stanuje,
na tvrdu mjestu.

Gdje mrtve su duše,
ondje je ona,
Bijela boginja.

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Mir je prljava riječ

Mir je prljava riječ
za klince što glume pse rata
što jedva čekaju nešto kao 11.9.
da se rašire poput bubonske kuge
Tada glume san templara vitezova
u križarskom ratu nametanja demokracije
a uistinu, bude se kao imperijalni jurišnici
univerzalni vojnici Billa Donovana
Bore se za mir
a bore se za stage
Bore se za tebe, mene ,tamo nekoga
a bore se za nevidljive niti moći
Mir je prljava riječ
da bi se opravdalo djetinjstvo
puno dječjih igračaka nasilja i kopalja
odrastanja i nadjačavanja u parku iza škole
Mir je prljava riječ
od 180 cm visine
što ograđuje žicom brata svoga
bez koga Džingis-kan jaše sam
bez koga Cezar živi u sretnom braku daleko od Rima
Mir je prljava riječ
za mesnate vreće koje glume ljude
Mir je prljava riječ

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Danas

Mene su danas ubili.
Mene! Samo mene!
Dvostruka četvorica presvučena u slike, 
iskušenja, trpljenja i očaja
Hladno je tad bilo, znam
hladno meni, njima još hladnije
I danas, a što je danas?
Danas, kruži, trči vrijeme
gdje jedan tren važan ko i drugi
Prošlost nam kaže velike trenutke
Prošlost nam kaže: to bijaše dan
Al, nije li svaki tren samo trenutak čuda
ovdje…
ondje…
SAD!
Sad svud oko nas
Sad odsudna stvar
Sad, beskonašnost u našoj svijesti
Ubili zbog grijeha?
Grijeha što raste dok se dobrim čini?
A, opet, što je danas?
Neki drugi dan,
godina što prolazi…
odlazi

Foto: www.pexels.com