S mojim identitetom nešto ne štima
Nemam krunicu i ne vješam Posljednju večeru
Nisam čak ni onaj što drži kesu na kraju stola
Pa opet ne blejim

Odavno sam prošao trideset i treću
I znam, mnogi od mojih podmeću križiće i Gospe
što njišu se u retrovizorima

Ne palim se na turske sapunice
pa istovremeno gladim raspelo
Što imam ja s tim kad imam more uza se?
Kad stavim prst, kako kaže legenda
i gledam, čujem i osjećam čitav svijet.

Foto: www.pexels.com

U ovoj se kući već odavno ništa ne događa
Uglavnom se šeta i šuti
Misli se rijetko i ogovaraju turisti poslije sezone

U ovoj se kući plovi jedrom prema zapadu
ili dolazi nogom s istoka
Tako je lakše i manje trnu zubi

U ovoj se kući dižu ograde, prave kolibe
odzvanja eho kilometrima pustinja
a gle i logorska vatra plamti

Foto: www.pexels.com

Džihadisti vole likovni odgoj
Iz njega imaju, iz njega su uvijek imali pet
Odlikaši i pokrovitelji pokretnih slika, 
Medijalnom tehnologijom struje
Pikselima svih mapa, boja, zaslona uvlače
Razni tipovi prazne glave

Pisci,
poete riječi,
mažu svoja slova
i uzdišu zločestim epigramom:
– Sa svakim uspjehom moga prijatelja umire dio mene!

Foto: www.pexels.com

Kad je Kain digao ruku
šuma je ostala tišina
voda je i dalje tekla u plavoj boji
polja žita ljuljao je vjetar
oblaci plovili
sunce se svađalo s kišom
Zemlja je bila crna
Zemlja je bila siva
Zemlja je bila crvena
Zemlja je mirisala i bila dobra
Zemlja je vikala i bila nasilna
Zemlja je šutjela
I na kraju umrla
Kad je Kain digao ruku,
pozdravio
tebe
moj
brate: – Ti si Zemlja –

Foto: www.pexels.com

Ljudi u stvari ne postoje
zadubljeni u svoje račune, računice
mjere posuđeno vrijeme
tuđim etalonima
i tako sve u krug
Razbijaju kvadraturu života
od prvog do prvog
Napuštaju svoja tijela
i ostavljaju energiju prirodi
koja umije rađati se

Foto: www.pexels.com

Pun kratera
Izrovan
Kanaliziran
Presušenih korita
Oplakan mrtvim morem
Moj si brat
Čovječe na mjesecu
Slika mog planeta
Kakav si nekad bio
Kakav ću ja jednom biti
Kad preuzmem tvoju sliku

Foto: Photo by NASA on Unsplash