Arhiva oznaka: Neven Lukačević

Neven Lukačević: Mir je prljava riječ

Mir je prljava riječ
za klince što glume pse rata
što jedva čekaju nešto kao 11.9.
da se rašire poput bubonske kuge
Tada glume san templara vitezova
u križarskom ratu nametanja demokracije
a uistinu, bude se kao imperijalni jurišnici
univerzalni vojnici Billa Donovana
Bore se za mir
a bore se za stage
Bore se za tebe, mene ,tamo nekoga
a bore se za nevidljive niti moći
Mir je prljava riječ
da bi se opravdalo djetinjstvo
puno dječjih igračaka nasilja i kopalja
odrastanja i nadjačavanja u parku iza škole
Mir je prljava riječ
od 180 cm visine
što ograđuje žicom brata svoga
bez koga Džingis-kan jaše sam
bez koga Cezar živi u sretnom braku daleko od Rima
Mir je prljava riječ
za mesnate vreće koje glume ljude
Mir je prljava riječ

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Danas

Mene su danas ubili.
Mene! Samo mene!
Dvostruka četvorica presvučena u slike, 
iskušenja, trpljenja i očaja
Hladno je tad bilo, znam
hladno meni, njima još hladnije
I danas, a što je danas?
Danas, kruži, trči vrijeme
gdje jedan tren važan ko i drugi
Prošlost nam kaže velike trenutke
Prošlost nam kaže: to bijaše dan
Al, nije li svaki tren samo trenutak čuda
ovdje…
ondje…
SAD!
Sad svud oko nas
Sad odsudna stvar
Sad, beskonašnost u našoj svijesti
Ubili zbog grijeha?
Grijeha što raste dok se dobrim čini?
A, opet, što je danas?
Neki drugi dan,
godina što prolazi…
odlazi

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Prepoznavanje

Ne znam hoćeš li reći hvala
kad jednom stanem
i prepoznam te nakon toliko godina
Oboje bit ćemo sivi
olovo spirati s ruku
a blistati glasom srebra
Možda ćeš gestom gejše
osloviti sjećanja
pozdraviti prošlost
ili samo lakonski prijeći
onako kako djeca prelaze cestu
u trku, površnog pogleda na desnu stranu
ovlaš ispitujući sjedi li na njoj opasnost.
Ne znam hoćeš li reći hvala
uistinu,
kad jednom stanem

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Olovni doticaj

Moje ljubavi gledaju sa slika novina
loši portreti s osobnih iskaznica
raspuštenih, ponekad kratkih kosa
s obvezno otkrivenim desnim uhom
ono, da policija ne vrluda,
jer lijevo ostaje tajnom

Moje ljubavi gledaju sa slika novina
lošeg fonta i nekvalitetnog papira.
Olovo se s njih prosipa
prlja jagodice prstiju
ostavlja crni trag na jeziku
kao u onog opata Ecovog romana

Moje ljubavi gledaju sa slika novina
blijede na suncu,
pretvaraju se u novinske piksele
Brzo okrećem stranicu
ali olovo se upilo
i čeka moju sliku.

Foto: www.pexels.com