Arhiva oznaka: Neven Lukačević

Neven Lukačević: Sizif

I gura taj Sizif taj kamen, a u stvari gura svoj život.
Stenje on i poti se pod njim
i uzdiše
i proklinje
i tako dalje i tako dalje.
Zna da neće doći do vrha
jer za nj nema oprosta.
I teški su grijesi njegovi
i težak je taj kamen
i skotrljat će se pod životnim jarmom
i potrat će ga život, izravnat kao ljuljačku,
a onda, ujutru sve iznova
jer mučan je taj kamen-život
i mučan je Sizif-čovjek
i mučan je taj bog kad sudi kaznu rođenja.
Naposljetku nitko ne bira da se rodi i živi, kamen i stazu.
Nitko ne bira da bude Sizif.

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Stanari

Stanari ne stanuju samo u stanovima
gdje se uglavnom suše poput šunki
Stanari stanuju i u glavama
gdje (uglavnom) vode besplodne razgovore s crvima
Stanari stanuju u dalekim svjetovima
gdje slabo služi navigacija i karta
Stanari stanuju u imaginaciji
i oslobađaju se u snu
Stanari kolaju krvotokom
i zadaju vlasniku mnogo briga
Stanari su jedan drugomu stranci
Stranci i mrtvaci

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Elegija jedne lupe

Na njenoj ploči latinski zapis
Svakom dadoh, mnoge usrećih
Nikom ne uskratih svoj klitoris
Iskreno, jednog od njih ljubih

Taj bje ratnik prve kohorte
Osvjedočen u boju, junak cara
Ušla je na sve moje porte
Njegova drčna, pretorijanska kara

A sad, gdje je taj momak moj?
Za koga i čiji bije on boj?
Eno ga, suši se, prosi
Za njega više ne mare bozi

Ja ga poslah u hladan Had
Dadoh mu sifilis, vojnika jad

Ilustracija: Natpis na Trajanovu stupu