Arhiva oznaka: Mladen Blažević

Mladen Blažević dobitnik nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2018.

Kako je rano jutros objavljeno, dobitnik Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2018. godinu je naš autor Mladen Blažević. Nagradu organizira Udruga Kultipraktik. U kratkom predstavljanju Mladena Blaževića organizatori su naveli da je Mladen Blažević (Rijeka, 1969.) devedesetih radio različite poslove, a često kao novinar u brojnim dnevnim i tjednim novinama. Početkom 2000. pokrenuo je i uređivao nekoliko informativnih i književnih časopisa. 2008. je objavio prvi roman „Tragovi goveda“ u „SKD Prosvjeti“, 2013. godine u suautorstvu zbirku distopijskih priča „NDH 2033.“ , a 2015. drugi roman „Ilirik“, također u „SKD Prosvjeti“. Napisao je scenario za igrani dio dugometražnog igrano-dokumentarnog filma „Je letrika ubila štrige“. U izdanju Društva „Poiesis“ iz Ljubljane 2017. mu je objavljena dvojezična slovensko-hrvatska zbirka pjesama „Posljednji tasmanijski tigar“, a na skorašnjem festivalu dokumentarnog filma „Poreč dox“ premijerno će biti prikazan prvi dio putopisnog serijala „Istriana Jones“ gdje je u funkciji autora serijala, voditelja i scenarista. Objavio je veliki broj kratkih priča i pjesama u raznim književnim časopisima i portalima. Priče i pjesme su mu prevođene na slovenski, talijanski, engleski i ukrajinski jezik.

Izbor iz postova:
23.07.2017.
ouroborosane

aplikacija je izmjerila da dnevno pređem desetak kilometara
ili deset tisuća koraka

pojednostavljujući si računicu
uzmimo da dva mjeseca godišnje samo ležim
ili pišem
čineći nešto sasvim beskorisno
ispada da u godini napravim 3 milijuna
a otkad sam stao na noge
iskoračao sam 138 milijuna koraka

kako strogo zanosim ulijevo
sluteći da sam odšetao veći komad puta
i ostala mi trećina do zatvaranja kružnice
nalazim se negdje tridesetipet tisuća kilometara
iza rođenog sebe
malo iskosa prema sjeveroistoku

i unatoč velikoj razdaljini
ponekad se čini
da mogu vidjeti dječja leđa
naborana visećom kožom
koje se spremaju ispružiti na bijelu tkaninu

28. 06.2018.
ulovi osamdesetih i devedestih

osamdesetih godina
u kanalu između Krka i Raba
blizu otoka Goli i Grgur
potonuo je brod
i povukao sa sobom nekoliko Puntara i Starobašćana
tijela im nikad nisu nađena

Mario iz Stare Baške
brat jednog od nestalih
radio je kao kočar
i često bi pri povratku s mora
navraćao u lokalnu konobu
Brane gostioničar bi ga pritom
svaki put upitao:
− si našal brata?

trajalo je to godinama
Brane bi izazvao smijeh prisutnih
a onda je sredinom devedesetih
gostioničar poslao svog sina
u krađu građevinskog materijala
na Grgur i Goli
škrile, erte, šperploče, salonitke
što se nađe
okrenulo je naglo na buru
barka prekrcana
utopili se sin, njegova cura i prijatelj

Braninog sina nikad nisu našli
prošlo je još neko vrijeme
nitko nije više pitao
a brat Mario
iz početka priče
došao je s najlon vrećicom
poznatog trgovačkog lanca
izvadio iz nje lubanju
i stavio na šank
− našal san ti sina!

10.06.2018.

Velizar Šuput je bio austrougarski pilot
u 1. svjetskom ratu
izlazeći iz bolnice
gdje su mu odrezali nogu
napunio je stotu
radio sam s njim intervju
za jedne dnevne novine

rekao mi je :
− u gimnaziju realku išao sam s Krležom
− sjećam ga se kao bistrog momka
− u ratu sam rušio mostove na rijeci Piave
i zaslužio orden
− triput su mi srušili avion
− zadnji put u Galiciji jedva sam preživio
rekao je i da bi trebao naći mlađu ženu
jer je gospođa koja nam je donijela kavu napunila sedamdeset

kad sam ugasio diktafon
priznao je da je u sto godina bilo i
viška života
pa se počešao po ušećerenoj nozi
što su je spalili
u medicinskom krematoriju

kasnije u redakciji
dok sam olovljavao papir
između kažiprsta i tipki na pisaćoj mašini
nestajala su Velizarova desetljeća
moji manjkovi gutali su njegove viškove
danas bih ušećerene rečenice tražio među amputiranim snimkama

08.05.2018.

uzeo sam između palca i kažiprsta
što sam do sada napravio
smotao
provukao kroz pluća

jutarnja
zaljulja me
pepeo otpadne i umrlja pod

na stolu jučerašnje novine
u osmrtnici starac
zaokružen otiskom čaše

16. studenoga 2017.
o svjetionicima na Ognjenoj zemlji

odnedavno je dopušten pogreb u prirodi
istresanje pepela pokojnika s nekog planinskog vrha
ili u more
pritom je dobro voditi računa o smjeru kretanja vjetra

kao kod pražnjenja pepeljare
bolje je pepeo prosipati u more na krmi
tako još dugo leti
uz malo uzlaznog vjetra
može napraviti krug oko svijeta
ili barem doći do Filipina
kao Magellan

kažu da gašenje svijeće dahom
ubija pomorce
jer se gase svjetionici
pa se brodovi nasukavaju na hridi
iako brodovima danas upravljaju mehanički kapetani
ili sklopovi elektronike u zemljinoj orbiti

u korist praznovjerici
svijeće gasim ovlaženim prstima
i mogu čuti sitno cvrčanje
kad se presavije filter
između srednjeg prsta i dna pepeljare

kad žaru oduzimam zrak
stvori se malo mraka
i čuju se stotine tankih preplašenih krikova
dok sve ne utiša more

8.09.2017.
Šalovanje

Otac i ja smo 17.08.1986. Nasuli ploču na terasi njegove rodne kuće
Znam to jer smo datum utisnuli čavlom
Kad je beton srknuo cementno mlijeko
Vidi se i danas uz naša imena
Kad sastružeš mahovinu

Lijevo
Kraj mog imena je rupa u betonu
Kao mali utisnuti bubreg
Pao nekom ćevap dok smo zaglađivali
Pa se napuhao stvrdnjavanjem ploče

Stari je poslije rekao:
− Nećemo popravljati
− nek se pamti da smo jeli ćevape

Danas znam da beton i meso ne idu zajedno
Beton voli željezo
A meso,
da se ne napuhuje
živo vapno i mramor

28.12.2017.
Matična knjiga vjenčanih

Dio Tadžika priprema vjenčanje za umrlu djecu
Netom umrlom dječjem mladoženji potraži se netom umrla dječja mlada
Pa ih se vjenča po pogrebu
U obredu zajedničkog spaljivanja papira
S ispisanim imenima mladenaca

Sve je manje onih koji se drže tog običaja
I nekad roditelji djevojčice ili dječaka
Moraju tražiti na velikim udaljenostima
Ili čekati vjenčanje nekoliko godina
Kroz radost vjenčanja se potpuno nepoznate obitelji zbliže
Postavši svojta

U zlim godinama provale osvajača
Kuge ili groznice
Lako je bilo oženiti mrtvog sina
Ali teško odabrati mladu
Među, sitnim, blijedim, opuštenim licima

Mladen Blažević: Suicidal selfie

rastopim se u pejzažu
pustim da pore platna upiju boje
odležalu zimu
oranice rasute u prašinu
iščeprkane kukce zavučene pod koru
i moje srpasto tijelo s velikom glavom

prestao sam slikati grimase
vlastite karikature
razčešljavati obrve kistom

zadrhti mi potez oko usana
ojačane bore smijeha
kao da se slikam za osobnu

boje jedva promiješam
da se vidi sastav
pazeći da ne prevladava bijela ili crna
i dvaput kapnem

s dovoljno šarenila u očima mogu se objesiti na zid

Mladen Blažević: Kontrola unutrašnjeg sagorijevanja

Otkad su me operirali počeo sam više razmišljati o kraju
Više vremena posvećivati sebi
Sjedeći na školjci ili na terasi
I pritom ne misliti
Ili brati gljive
Loviti ribu
Ili besciljno hodati u sebi izgovarajući korake
Lijeva, desna, lijeva, desna
Navečer ležeći slušati ritmove s neočekivanim udarcima bubnja
Koji se ponavljaju u dužoj dionici
I pokušavao se dovesti u trans
Netko s više ambicija bi to nazvao meditacijom
Pokušati pogledati svoj ego iz bokocrta
Uvjeriti se u njegovu karikaturalnost
Onda sam shvatio da to nije za mene
I odlučio jednostavno skočiti u blizinu
Bez pripreme
Onako što bude
Doskok je bio prilično tvrd
I nema tamo ništa vrijedno spominjanja

Foto: www.pexels.com

Mladen Blažević: Matična knjiga vjenčanih

Dio Tadžika i danas priprema vjenčanje za umrlu djecu
Netom umrlom dječjem mladoženji potraži se netom umrla dječja mlada
Pa ih se vjenča po pogrebu
U obredu zajedničkog spaljivanja papira
S ispisanim imenima mladenaca

Sve je manje onih koji se drže tog običaja
I nekad roditelji djevojčice, ili dječaka
Moraju tražiti na velikim udaljenostima
Ili čekati vjenčanje nekoliko godina
Kroz radost vjenčanja se potpuno nepoznate obitelji zbliže
Postavši svojta

U zlim godinama provale osvajača
Kuge ili groznice
Lako je bilo oženiti mrtvog sina
Ali teško odabrati mladu
Među, sitnim, blijedim, opuštenim licima

Foto: www.pexels.com

Mladen Blažević: Antropomorfologija

sigurno je
vanzemaljci ne sliče ljudima
pogledaj raznolikost života na Zemlji

zamisli neku vrlo sličnu, udaljenu planetu
koja se kad i naša
skupila od prašine
s njenim ogromnim oceanima
Marijanskim brazdama i Kilimandžarima
na kojoj se istodobno kad i u nas
pojavio život
u jednostaničnim oblicima
zamisli je s istim omjerima plinova u atmosferi
gdje su se jednako brzo širile alge
amoniti i trilobiti

tko bi u tom pokrivanju zemlje mahovinom i papratima
gmizanju, glodanju, trčanju i skakanju
sinkronizirao erupcije vulkana
padove meteora
ili istodobno potaknuo oluje
da poruše stabla
kad su se stabla rušila na Zemlji
kroz treptaj miliona godina
derači se mijenjaju u sjekutiće
ili porculan

tako se evolucije razlikuju od revolucija
leptirov lepet krila
i lepršanje zastave
započinju različite oluje

osim toga
ako su vanzemaljci slični nama
pronašli su način da unište razloge
zašto bi nas trebali sresti

Foto:

Mladen Blažević: Zajedrine

zemljopisna karta svijeta ne može dočarati zakrivljenost zemljinog plašta
i pritom u međusobnom odnosu
neke kontinente i oceane povećava
a neke smanjuje

zato me često prevari dok putujem

nekad na oceanu
bez motora
naiđem na toplu struju
kad pramac zakliže
omotam si uže vezano za krmu
oko laktova
čvrsto ga uhvatim dlanovima i skočim u more
pa me vuče
kao ješku za džinovske sabljarke

jednom sam tako vučen pronašao cijelo otočje
toliko pust i zabačen arhipelag
da ga nisu stigle naseliti biljke i životinje

može se tamo vidjeti samo turiste domoroce
kako spremaju tradicijska glazbala
na tavane hotelskih soba
gdje će ih unuci pronaći prašnjave
i vješati na zidove

Foto: sa FB stranice Mladena Blaževića

Mladen Blažević: Utopljavanje lijesilišta

u proricanju budućnosti iz graha
ne računaju se zrna što padnu sa stola
ona čekaju na podu gumeni đon
zaokruži se ono što ostane
kao narodi u loncu uz osušene kosti

Marini K. susjeda je gledajući u šalicu rekla da će upoznati plavog muškarca
ali ubrzo se udala za crnog
poplavio je devet godina kasnije
kad su ga ostavili da leži iza kuće

komadići budućnosti joj se danas kotrljaju
kao grah u situ
u kartama na ekranu
kroz kasne noćne sate

Nostradamusa su tužili roditelji njegove umrle žene
da vrati miraz
liječnik kojem umru žena i djeca od kuge
Izgubi povjerenje
tek je desetak godina kasnije
s izgubljenim povjerenjem
počeo proricati

sahranili su ga uspravno
zazidali stojećki u zid crkve
mislili su da će nastaviti gledati u budućnost
kasnije su mu oskrnavili lijes
i pokopali ga na drugom mjestu
gdje nije predvidio

ne proričući
skriven iza noge od stolice
šapnut ću vam

za ratove što slijede
kriv je mali čovjek
ovaj što se kuha
uz nešto oglodanih kostiju

Foto: www.pexels.com