Arhiva oznaka: Miro Škugor

Miro Škugor: Ptica slobode

nasrće jutros zima
na jesen
pripuštajući gradu
u preuranjenu audijenciju
par pahulja sa Sljemena

iz zgrade me ispraća
suspregnuti pokret sanjki
koje sinoć nisu bile
naslonjene na zid haustora

dok vjetar nikako ne uspijeva
zatvoriti vrata susjednog dvorišta
iz kojeg još samo kuća
nije izišla

pomisao na tebe
i dalje mi ne dopušta svezati
žnirance cipela
što se redovito razvezuju
na putu do autobusne postaje

netko je upravo prosuo
šaku ptica iznad krovova

Foto: www.pexels.com

Miro Škugor: Zapis

Čim su se za njim zatvorila vrata, potrčao je do živice u najtamnijem dijelu vrta nimalo ne ustuknuvši pred mogućom velikom neugodom ukoliko ga zamijeti netko od domaćina i njihovih gostiju.

Mjehur mu se pretvorio u otežali balon pred prsnućem. A počeo je mokriti nikad sporije, postojanim mlazom, sličnom onom koji na napuknuću brane najavljuje njezin skori slom.

Nije bio posve siguran – događa li se to zbog do tada neiskušane ugode satima odgađanog olakšanja ili je htio dati prigodu sjećanju da se ubrzano odvrti kako bi pokušao racionalizirati situaciju u kojoj se našao.

Danima opetovano pozivan, a ne stižući više smišljati opravdane razloge nemogućnosti dolaska, ipak je odlučio nakratko svratiti na proslavu rođendana.

Nije volio rođendane.

Svima je bilo pomalo nelagodno: slavljeniku, jer doista nije znao zašto bi trebalo obilježiti dan dolaska u ovaj i ovakav svijet, koji da je samo malo gori ne bi ni postojao; članovima njegove obitelji, jer su ga nagovarali razvijati nužne, a često itekako iskoristive socijalne vještine, uostalom, kao i svi drugi normalni i civilizirani ljudi; rodbini, jer su se osjećali dužnima pojaviti kad je već slavljenik pohodio proslave njihovih rođendana s nadom kako letvica neće opet biti previsoko podignuta; prijateljima, jer im je bilo teško pronaći neki novi i originalni poklon koji ne bi iskakao iz cjenovnog razreda poklona koji su za svoj rođendan primili od slavljenika; prijateljima prijatelja, jer su umirali od dosade nastojeći se oživjeti litrama raznovrsnih pića i povremenim grizevima ne baš raznovrsne hrane koja redovito nije bila po njihovom ukusu ni okusu, uz podilaženje intuiciji koja je neprekidno slutila kako će berem jedna/jedan od uzvanika rado pristati na postrođendansko druženje; kućnim ljubimcima, jer ih je zbunjivala kakofonija zvukova i isprepletenost novih mirisa te susjedima, jer su strepjeli kako će i ovaj put morati narušiti dobrosusjedske odnose pozivajući policiju.

Zato je slavljeniku brzo uručio čokoladnu tortu te strpljivo obavio cijeli obred pružorukno-zagrljajne inicijacije.

Potom se utopio u parovima kratkih rečenica upitne smislenosti, brzoizmijenjujućim vrstama i ritmovima glazbe, usiljenim osmjesima, usoljenim ribama i piću. A ništa bolje od piva ne progurava antibiotik protiv upale mjehura kroz grlo. I mokraćovod.

Nakon nekoliko sati stalnoodgađajući odlazak u toalet učinio mu se ne samo potrebnim nego i logičnim završnim korakom prije napuštanja rođendanskog slavlja.

Toalet se nalazio tik uz blagovaonicu. Instinktom iskusnog lovca vrebao je predugih petnaestak minuta trenutak kada će ta najfrekventnija prostorija u kući načas biti prazna. Utrčao je u njega u šesnaestoj minuti.

Odmah po ulasku primijetio je na zidu pored vrata tuš kabine tablu od bijelog pleksiglasa s ispisanim brojevima od 1 do 145. Svi brojevi do broja 27 bilu su prekriženi crnim flomasterom.

Na dnu tuš kabine uočio je petlitarski kanistar s vodom, a pored njega plastični posudu za polijevanje.

Pozornost mu je najsnažnije privukla ceduljica na dnu kanistra.

Kao da ga je iznenada nečija šaka zgrabila za grlo. Arapski tekst!? Zapis! Hodžin zapis! Na nekog od stanara očito je bila bačena magija koje se pokušava riješiti polijevanjem vodom iz kanistra tijekom tuširanja, a sudeći prema naznačenim brojevima, tu radnju treba izvesti točno 145 puta.

Spopala ga je nagla slabost. Gušila ga je energija magije teških sihira i one ispisane na ceduljici, a kojom bi sve zlo trebalo biti vraćeno onome tko ga vam je poslao.

Odnekud su mu se u svijest uvukle riječi: „BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM EUZU BI VEDZHI-LLAHIL AZIM ELLEZI LEJSE LEHU SEJ’UN AZIMUN VE BI KELIMATI-LLAHI-T-TAMMATI-LLETI LA JUDZAVIRUHUNNE BERRUN VE LA FADZI-RUN VE BI ESMA-ILLAHIL HUSNA MA ALIMTUMINHA VE MA LEM E-ALEMU MIN SERRI MA HALEKA VE ZE-RE-EVEBERE-E. „

Zatim se našao u vrtu. Ruku još uvijek punih posla.

Foto: www.pexels.com