Arhiva oznaka: Maša Zbunjak

Maša Zbunjak: Možda te iznenade

Dopusti im da te iznenade.

I onima koji su te do sada varali.
I onima koji su te do sada lagali.

Dopusti im da te iznenade.

I onima koji su te do sada vrijeđali.
I onima koji su te oštrim pogledom ljubomore strijeljali.
I onima koje ti sam ne voliš.
I onima koji su bili tvoj najgori neprijatelj.

Možda te stvarno iznenade,
pa uvidiš da su i oni samo ljudi.

Foto: www.pexels.com

Maša Zbunjak: Susjeda ti se osmijehnula. Znaš li?

Znaš li onaj osjećaj kada propustiš petnaest minuta? Ponekad i pola sata. Nije ti baš jasno kuda su te minute otišle. Malo se iznenadiš jer učini ti se kao da si se probudio iz duboka sna. A nisi spavao. Dapače, bio si budan naizgled. Bio si tu naizgled. A zapravo nisi.
Progutala te nesvijest. Ali ne ona u koju padneš zbog niskog tlaka ili zbog narkoze koju si upravo dobio. Već ona puno suptilnija. Naizgled nepostojeća. Naizgled izmišljena. Ona koja te odvojila od uživanja u suncu koje kroz tvoj prozor osvjetljava tvoju kuhinju. Ona koja te odmaknula od mirisanja upravo pokošene trave po kojoj si hodao prethodnih pet minuta. Ona koja te preuzela toliko dugo da je prošao i čitav radni dan, a ti se ne možeš prisjetiti niti jednog potpunog doživljaja.
Sjećaš se doduše, iz te nesvijesti, straha. Sjećaš se i brige. Sjećaš se i brojnih problema i želja. Jedino što niti jedan od njih nije postojao u tom trenutku. Niti strah nije živio u trenutku, niti briga, niti želja. Svi su oni žitelji prošlosti i budućnosti. Svi su te oni odvukli dalje od kreveta koji si to jutro spremala. Dalje od kave koju si pila. Dalje od osmijeha koji ti je susjeda podarila. Dalje od zvuka automobila dok si kolnikom kročila i cestom prelazila. Dalje od odjeće koju si šila.
Da li uopće znaš miris svoga djeteta? Da li znaš koje su boje njegove oči? Kako izgleda njegova kosa na suncu, a kako na kiši i kako se vjetar ponaša u njegovoj kosi? Da li znaš kako izgleda njegov hod dok je obuven, a kako kad je bos?
Da li znaš kako tvoja majka nabora čelo kada ju nešto muči? Možeš li mi reći kakvi su joj zubi? Je li jučer kiša glasno lila, kao iz kabla ili je bila nježna i mila? Miriše li tijelo tvoga partnera kao svila ili akrilna boja?
Ne znam ni ja odgovore na ova pitanja. Tek milisekunda svijesti prijateljicom mi je postala. I već toliko toga je bliže nego ikada prije. Spoznaja nikada ne mine.

Foto: www.pexels.com

Maša Zbunjak: Strah od sama sebe

Istukla je svoje dijete.
Bilo ju je strah što će od njega nastati,
kako će to na nju utjecati.
Prevario je svoju ženu.
Bilo ga je strah dublje se otvoriti,
o problemima svojim progovoriti.
Uništio je tuđih ruku djelo.
Bilo ga je strah da nikada takvo nešto neće stvoriti,
da bit će od drugih lošiji.
Popljuvao je tuđi rad.
Bilo ga je strah da je nešto istinito u tom radu,
da promijenit će se morati.
Strah od svoje budućnosti, strah od svoje prošlosti.
Strah za sebe.
Strah od sebe.
Uvijek vlastiti strah.
Strah od sebe sama.

Foto: www.pexels.com