Arhiva oznaka: Maša Zbunjak

Maša Zbunjak: Samo piši

Ne sudi,
ne ocjenjuj,
ne promišljaj,
ne analiziraj.

Ne kritiziraj,
ne označavaj,
ne umuj,
ne biraj.

Ne prilagođavaj,
ne mijenjaj,
ne čisti,
ne briši.

Ne čitaj ponovo.

Samo piši.

Ne rastvaraj,
ne kopaj,
ne staj,
ne odustaj.

Ne prosuđuj,
ne rasuđuj.

Formom ne šuškaj.

Ne bježi,
ne skrivaj,
ne mljackaj,
ne briši.

Samo stvaraj…

Samo piši.

Foto: www.pexels.com

Maša Zbunjak: Što to moja duša želi?

Da li moja duša želi priznanja drugih ljudi?
Da li ona tada zatitra, zaiskri?

Ili je pak to baš onda kada nitko ne gleda,
kada nikoga nema.

Baš tako…
da to poslije ne mogu niti prepričati,
prenijeti,
izreći!

Da li ona želi status?
Da li želi biti najbolja,
Najveća, najvažnija.

Da li ona želi biti milijunaš,
Milijarder?
Imati jahte, vile i materijalna dobra?

Ili možda želi ljubav,
biti u ljubavi?

Rekla bih…
ovo drugo.

Foto: www.pexels.com

Maša Zbunjak: Otkrivenje

Sloj po sloj,
po sloj,
po sloj
skidam sa sebe.

Sloj laži i obmana,
sloj pretvaranja,
sloj zaštita,
sloj straha,
sloj osude,
Sloj mraka,
sloj tuge i žalosti,
sloj sreće i radosti.

Skidam i sloj misli
i sloj misli o mislima
i sloj sumnji o ovim mislima o mislima.

I tako pomalo,
lagano i tiho
Dolazim do sebe.

Dolazim kući.

Tamo sam oduvijek i bila,
ali od slojeva se nije vidjelo.

Foto: www.pexels.com

Maša Zbunjak: Svi su igrači poznati na toj tabli

On se ne želi riješiti problema,
jer onda sve postaje previše jednostavno, previše lako.

Onda nastupa strah od dosade.
Onda dolazi bojazan od praznine.

Onda će um moći manje blebetati.

A to je opasno.

Sa sobom će se morati susresti.

Sa svojim anđelima,
ali i demonima.

Sa svojim dubokim veseljima i bolima.

Neće na drugoga moći projicirati svoje ništa.

I zato je lakše dok problem uzgaja i gladi.
Sigurnije je tako.
Svi igrači su poznati na toj šahovskoj tabli.

Foto: www.pexels.com

Maša Zbunjak: I radit ćemo

I radit ćemo.

Ne radi toga da nam drugi kaže „Bravo“,
niti radi toga da nam poveća plaću,
niti radi toga da nas unaprijede,
cijene
ili vrednuju.

To sve moramo učiniti prvo sami unutar sebe.

Radit ćemo radi ljepote rada,
radi stvaralaštva,
radi kreiranja,
radi spoznavanja,
radi znanja,
radi učenja,
radi mudrosti.

I naposljetku…

radi ljubavi.

Foto: www.pexels.com

Maša Zbunjak: Ti si poput oraha

Za mene,
ti si poput oraha.

Toliko tvrda izvana,
a čekića niotkud.

Zna moja duša što unutra stanuje,
al’ vanjština opet i ponovno zbunjuje.

Tvrdoća, zatvorenost, kruti stav,
udaljava nas često.
Ne znam baš uvijek čemu taj jaz.

Veselim se danu kada će ljuske naše otpuhati vjetar,
A od nas će nastati predivna orehnjača.

Foto: www.pexels.com