Arhiva oznaka: Maja Šiprak

Maja Šiprak: Nebo moje ljubavi

Nasukan na strme obale svoje Itake*
upitnim pogledom
uznemiriš utrobu
odrediš postupke mojih misli
i traženje tvoje prisutnosti

gladnih očiju
upijaš nemir s mojeg lica
svjestan mogućnosti
uzimanja onog
što ti je potrebno
jer sam ti voljna dati sve
u neimanju želje biti nešto svoje

ja sam ogledalo tvojeg postojanja
prostrta ispod tvojih koraka
kao meki travnjak
radosna zbog uspona
širim ruke kako bih ublažila
tvoje padove

slutim tvoje tamne odaje
dok svoj nemir pogledom
izlijevaš po meni
u samotnim noćima
punim sablasnih sjena
koje ti usamljenošću prijete

niti jedna koprena
neće prikriti spoznaju
ritma spirale strasti
tankih niti trenutnog predavanja

dok se moja vjera u tebe
miješa sa željom
a zanosom me uvijek iznova
zavodi i ljubi
izmiče tlo pod nogama
u želji za potpunim predavanjem
i pripadanjem

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Glineno nebo

Ona sam koja želi tvoju pjesmu
poeziju o očima boje šumskog meda
koja se voli ljubiti u pospana jutra
gledati u nebo od pečene gline

ona sam koja traži sebi sličnog
koji sluša i čuje
bez želje da me mijenja

ona sam koja ljubav iz romana živi
koja ljubavne pjesme odašilje na nepoznate adrese
živi u oblaku užarene tišine
i u ponoć pleše na kiši

ona sam kojoj sreća ne dolazi često
kad dođe ne otvaram joj vrata
njoj u inat oblačim tvoju majicu
i udišem mirise noći

danas je dobar dan
za herojski život običnog tempa
na stolu origami spremljen za tebe
nosi ga golub pismonoša
veteran tajnih ljubavnih poruka

ona sam u čijim očima miruju vulkani
osjeti njihov pepeo na usnama – ako se usudiš
i kistom na mom glinenom nebu
iscrtaj minijature ljubavi

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Od ponedjeljka te ne volim

odlučila sam ne voljeti te od ponedjeljka
ti tvrdiš da je dan za takve odluke srijeda
to je dan ženskih odluka

kuham bosu juhu iz kocke i razmišljam koga lažem
vjerojatno susjedu
nju ionako nije briga tko koga voli 
i kad će tko koga prestati voljenje

sa tvojom majkom je drugačije
ona očekuje dan crkvenih zvona
i dječji plač 
dok je još u snazi biti baka servis
a ja sam odlučila ne voljeti te od ponedjeljka
ti govoriš da se to mora dogoditi u srijedu

u četvrtak ćemo se smijati glupim odlukama
a u petak izvršiti pripreme za subotnje vjenčanje

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Kronometar

Kasno je
za tragove u snijegu
za vatre
i umotane promrzle ruke
kasno je
neispijene šalice čaja
talog kojim me dozivaš
kasno je

I prerano
da se uspem gorom zaborava
brezovih bjelina
da zorom umivam anđele
pogledom koji oproštaj traže
prerano je

U pravo doba
sadim trnje da se ružama
i duši mojoj
nikad više prići ne može

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Spektar tame

Što je prvo počelo
dodiri očima
bockanje riječima
ili sramežljivo prodiranje
isprepleteno u osmicu šarenih lampiona

izgledalo je kao večernja bonaca
prije boce vina
da se skupi hrabrost
tijela drhte od lakog povjetarca
skrivenog u razigranog makiji

noć se sliježe kao prhki biskvit
mami na radoznalo istraživanje
tko da sad misli na san

neizgovoreno pitanje
ne traži odgovor
nego zahvalnost
je li počelo?
kad?
kako će završiti?
ili je to samo beskonačno opetovanje
po spektru tame
u traganju za vječnom harmonijom

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Sreća ili ludost

Noćas
ostajem zarobljena
tvojim očekivanjima
neiskorištenim kartama
za put u nepoznato
zatomljenom strašću
u neshvaćenom liku
lude bez gospodara
carevine bez posjeda
vojske bez oružja
još samo noćas
kada zauvijek
ostajem urezana u tvojem osmjehu

osim sjene i slike
potrudi se da ne izblijedi
boja mojeg glasa
i šum
kojeg osluškuješ
odmarajući se na mojim grudima

još samo večeras tvoja sreća i ludost
imaju cijenu u mojim očima

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: U mirisima jeseni

Lutajući  sisačkim parkovima
misli se u krošnje kestena zapletu
kao paučina u kišne dane
tresu kapi za vrat

pa pogled odluta do obližnjeg zvonika
prati golubove u niskome letu,
posljednji tragovi ljeta zadrhte u srcu
na tebe me sjete

noge su teške
kao lijeni vjetar s brijega
misao se s njim vine
otpuhuje tugu umornih dana

želim samo da me voliš,
da zaboravim kako prolazi
ovo vrijeme razdvojenosti
koje ne čeka

skitnju mojih misli
prenu koraci ispod žutog kišobrana
probude čežnju za toplim jugom,
a miris pečenih kestena
pojača želju za tvojim zagrljajem

nježno pospremam misli
čuvam ih od kiše
i ljubomornih pogleda

Foto: www.pexels.com