Arhiva oznaka: Maja Šiprak

Maja Šiprak: Glineno nebo

Ona sam koja želi tvoju pjesmu
poeziju o očima boje šumskog meda
koja se voli ljubiti u pospana jutra
gledati u nebo od pečene gline

ona sam koja traži sebi sličnog
koji sluša i čuje
bez želje da me mijenja

ona sam koja ljubav iz romana živi
koja ljubavne pjesme odašilje na nepoznate adrese
živi u oblaku užarene tišine
i u ponoć pleše na kiši

ona sam kojoj sreća ne dolazi često
kad dođe ne otvaram joj vrata
njoj u inat oblačim tvoju majicu
i udišem mirise noći

danas je dobar dan
za herojski život običnog tempa
na stolu origami spremljen za tebe
nosi ga golub pismonoša
veteran tajnih ljubavnih poruka

ona sam u čijim očima miruju vulkani
osjeti njihov pepeo na usnama – ako se usudiš
i kistom na mom glinenom nebu
iscrtaj minijature ljubavi

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Od ponedjeljka te ne volim

odlučila sam ne voljeti te od ponedjeljka
ti tvrdiš da je dan za takve odluke srijeda
to je dan ženskih odluka

kuham bosu juhu iz kocke i razmišljam koga lažem
vjerojatno susjedu
nju ionako nije briga tko koga voli 
i kad će tko koga prestati voljenje

sa tvojom majkom je drugačije
ona očekuje dan crkvenih zvona
i dječji plač 
dok je još u snazi biti baka servis
a ja sam odlučila ne voljeti te od ponedjeljka
ti govoriš da se to mora dogoditi u srijedu

u četvrtak ćemo se smijati glupim odlukama
a u petak izvršiti pripreme za subotnje vjenčanje

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Kronometar

Kasno je
za tragove u snijegu
za vatre
i umotane promrzle ruke
kasno je
neispijene šalice čaja
talog kojim me dozivaš
kasno je

I prerano
da se uspem gorom zaborava
brezovih bjelina
da zorom umivam anđele
pogledom koji oproštaj traže
prerano je

U pravo doba
sadim trnje da se ružama
i duši mojoj
nikad više prići ne može

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Spektar tame

Što je prvo počelo
dodiri očima
bockanje riječima
ili sramežljivo prodiranje
isprepleteno u osmicu šarenih lampiona

izgledalo je kao večernja bonaca
prije boce vina
da se skupi hrabrost
tijela drhte od lakog povjetarca
skrivenog u razigranog makiji

noć se sliježe kao prhki biskvit
mami na radoznalo istraživanje
tko da sad misli na san

neizgovoreno pitanje
ne traži odgovor
nego zahvalnost
je li počelo?
kad?
kako će završiti?
ili je to samo beskonačno opetovanje
po spektru tame
u traganju za vječnom harmonijom

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Sreća ili ludost

Noćas
ostajem zarobljena
tvojim očekivanjima
neiskorištenim kartama
za put u nepoznato
zatomljenom strašću
u neshvaćenom liku
lude bez gospodara
carevine bez posjeda
vojske bez oružja
još samo noćas
kada zauvijek
ostajem urezana u tvojem osmjehu

osim sjene i slike
potrudi se da ne izblijedi
boja mojeg glasa
i šum
kojeg osluškuješ
odmarajući se na mojim grudima

još samo večeras tvoja sreća i ludost
imaju cijenu u mojim očima

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: U mirisima jeseni

Lutajući  sisačkim parkovima
misli se u krošnje kestena zapletu
kao paučina u kišne dane
tresu kapi za vrat

pa pogled odluta do obližnjeg zvonika
prati golubove u niskome letu,
posljednji tragovi ljeta zadrhte u srcu
na tebe me sjete

noge su teške
kao lijeni vjetar s brijega
misao se s njim vine
otpuhuje tugu umornih dana

želim samo da me voliš,
da zaboravim kako prolazi
ovo vrijeme razdvojenosti
koje ne čeka

skitnju mojih misli
prenu koraci ispod žutog kišobrana
probude čežnju za toplim jugom,
a miris pečenih kestena
pojača želju za tvojim zagrljajem

nježno pospremam misli
čuvam ih od kiše
i ljubomornih pogleda

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Oporuka

Ne kopaj mi grob i ne stavljaj me u zaborav
ne želim nikakvo obilježje
niti ime
ništa ne želim
zašto da trune na drvenom križu
ili blijedi uklesano u mramor

spali me
u pepeo pretvori
popni se na Brestovski most i zagledaj se u daljinu
prospi me
u prah pretvorenu

tada bit ću slobodna
poteći ću rijekom
tiha i nijema
kroz mjesto djetinjstva posljednji puta proći
prožuboriti gradom za koji me cijeli život veže
i oteći daleko
daleko
do početka

Foto: www.pexels.com