Arhiva oznaka: Maja Šiprak

Maja Šiprak: Neuklapanje

iznova su kokainski oblaci
obojili nebeski svod
negdje vani događa se život
mimoilazi me
osvješćuje
kako je suprotno od ljubavi ravnodušnost
dok nasuprot snova stoji beskrajna bol

tek povremeno dokinem samoću i
zađem van
ispijem kuhano vino
a okruženost drugima pretvorim u druženje

nije teško
samo moram biti manje ja
ili postanem druga osoba

sve je dobro
na svojem mjestu
svi su tu
samo ja nestanem
na raskršću
gdje su moćne nebeske usne
usisale oblake

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Koktel

nasred stola čaše
kokteli smijeha i sjete se toče
na dnu im se cakli živa boja
melase ruma
limete
mente
i pokoje suze

prstohvat ludila
kao spas u nesretne dane
drobljeni led
i maslina
ukotvljena u votki

razreži naoblaku kao citrus
rastjeraj sjenu mrtvih vremena
Mojitom
u ponoć pozovi metrese
Margaritu i Bloody Mary
a kad život okuje tvoje misli
na barikade iznesi barjak
Cuba libre! Cuba libre!

u svakom slučaju
život treba češće promiješati
da se ne ukiseli

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Ne donosi ovrhe u krevet

ne donosi ovrhe u krevet
šefov praseći vrisak
probijanje rokova i proračuna
mamine zajedljive komentare
kćerkinu jedinicu iz matematike

pusti dnevnik
reprizu možeš gledati sutra
i prekosutra
i svaki drugi dan
briga me za mrvice na perzijaneru
neoprano posuđe
i dlake od brijanja u umivaoniku

spiralnim hodom do našeg budoara
odbaci sve
i odjeću

i budi malo svoj
i moj

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Koktel

nasred stola čaše
kokteli smijeha i sjete se toče
na dnu im se cakli živa boja
melase ruma
limete
mente
i pokoje suze

prstohvat ludila
kao spas u nesretne dane
drobljeni led
i maslina
ukotvljena u votki

razreži naoblaku kao citrus
rastjeraj sjenu mrtvih vremena
Mojitom
u ponoć pozovi metrese
Margaritu i Bloody Mary
a kad život okuje tvoje misli
na barikade iznesi barjak
Cuba libre! Cuba libre!

u svakom slučaju
život treba češće promiješati
da se ne ukiseli

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Dolina želja – zlatna

Začudi me svaki put iznova tišina
u kojoj uvijek postojiš
istom mirnom polegnutom vječnosti
kao pijesak u pustinji

Lakonogi koraci polaze u budućnost
bez jeke i sjene …
misli obilaze daleku kuću pored šume
iz koje izlazi samo neprepoznatljivi obris

Ako zapišem stih, na grani
Zapjeva ptica i njeno pero
Po nevidljivom svitku bilježi
Sve dane naših propuštenih susreta

Tvoj glas je tako prirodan
u buci vodotoka pored kojeg prolazim
samo mjera za traženje i ostanak

Na rubovima razuma preispituju se htijenja
u dolini želja samo trava pokriva sva sjećanja
tijelo mirno prede,
sita umirena divlja mačka u opreznom polusnu
između dva lova i dvije gladi

A u slavu onih koji su sve svoje ljubavi
ostavili u tišini vlastite pobjede nad sobom samim,
iza kojih nisu ostale strastvene poeme
već srebrnkasti instinkt ljubavi

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Istina se nosi sama

Zbunjuje te nedostatak želje
a ona je već tu
zakriljuje grad
ali ti si slijep na njenu sjenu
i snagu koju ćutiš dok izranjaš
pribojavaš se da se nećeš znati s njom nositi

hoćeš
s istinom je lako
ona se poput odličja
nosi sama

tražio si upravo to more
sirenski te dozivalo
na svoje obale
cijeli vijek si se pripremao
skupljao hrabrost za umiranje
i ponovno rađanje

Foto: www.pexels.com