Arhiva oznaka: Maja Šiprak

Maja Šiprak: Ne donosi ovrhe u krevet

ne donosi ovrhe u krevet
šefov praseći vrisak
probijanje rokova i proračuna
mamine zajedljive komentare
kćerkinu jedinicu iz matematike

pusti dnevnik
reprizu možeš gledati sutra
i prekosutra
i svaki drugi dan
briga me za mrvice na perzijaneru
neoprano posuđe
i dlake od brijanja u umivaoniku

spiralnim hodom do našeg budoara
odbaci sve
i odjeću

i budi malo svoj
i moj

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Koktel

nasred stola čaše
kokteli smijeha i sjete se toče
na dnu im se cakli živa boja
melase ruma
limete
mente
i pokoje suze

prstohvat ludila
kao spas u nesretne dane
drobljeni led
i maslina
ukotvljena u votki

razreži naoblaku kao citrus
rastjeraj sjenu mrtvih vremena
Mojitom
u ponoć pozovi metrese
Margaritu i Bloody Mary
a kad život okuje tvoje misli
na barikade iznesi barjak
Cuba libre! Cuba libre!

u svakom slučaju
život treba češće promiješati
da se ne ukiseli

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Dolina želja – zlatna

Začudi me svaki put iznova tišina
u kojoj uvijek postojiš
istom mirnom polegnutom vječnosti
kao pijesak u pustinji

Lakonogi koraci polaze u budućnost
bez jeke i sjene …
misli obilaze daleku kuću pored šume
iz koje izlazi samo neprepoznatljivi obris

Ako zapišem stih, na grani
Zapjeva ptica i njeno pero
Po nevidljivom svitku bilježi
Sve dane naših propuštenih susreta

Tvoj glas je tako prirodan
u buci vodotoka pored kojeg prolazim
samo mjera za traženje i ostanak

Na rubovima razuma preispituju se htijenja
u dolini želja samo trava pokriva sva sjećanja
tijelo mirno prede,
sita umirena divlja mačka u opreznom polusnu
između dva lova i dvije gladi

A u slavu onih koji su sve svoje ljubavi
ostavili u tišini vlastite pobjede nad sobom samim,
iza kojih nisu ostale strastvene poeme
već srebrnkasti instinkt ljubavi

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Istina se nosi sama

Zbunjuje te nedostatak želje
a ona je već tu
zakriljuje grad
ali ti si slijep na njenu sjenu
i snagu koju ćutiš dok izranjaš
pribojavaš se da se nećeš znati s njom nositi

hoćeš
s istinom je lako
ona se poput odličja
nosi sama

tražio si upravo to more
sirenski te dozivalo
na svoje obale
cijeli vijek si se pripremao
skupljao hrabrost za umiranje
i ponovno rađanje

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Zahvala

Gledala sam zatvorenih očiju
u krajoliku valova
što mreškaju horizont
podali su se vrtlozima
koje je postojalo davno
prije nas
a u vodi je ostao
samo naš otisak

udahnuo si me
zazavao odjek valova
u mojoj krvi
propustio kroz sebe
šum ništavila u mojoj glavi
da se u njemu rode iskre
našeg zajedničkog pulsa

svijetlio si u meni
u snu o anđelima i demonima
tako stvarno
kao molitva u snazi
kojom ti se otvaram
dok se prostireš uz mene

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Tužan dan

Tužan dan
iz kojeg će nastati neka nova priča
o utapanju u lažnom sjaju
potonuću još jedne nade
u kojoj će duša zazvoniti prazninom
koja niti imena nema
u želji za novim početkom
brojeći bezbrojne korake
koji žele u nova sutra zakoračiti
a od sveg sjaja na kraju priče
ostat će tek sitni kristali
kao dokaz
da je jednom
taj dan imao smisao

Foto: www.pexels,com