Arhiva oznaka: Maja Šiprak

Maja Šiprak: Istina se nosi sama

Zbunjuje te nedostatak želje
a ona je već tu
zakriljuje grad
ali ti si slijep na njenu sjenu
i snagu koju ćutiš dok izranjaš
pribojavaš se da se nećeš znati s njom nositi

hoćeš
s istinom je lako
ona se poput odličja
nosi sama

tražio si upravo to more
sirenski te dozivalo
na svoje obale
cijeli vijek si se pripremao
skupljao hrabrost za umiranje
i ponovno rađanje

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Zahvala

Gledala sam zatvorenih očiju
u krajoliku valova
što mreškaju horizont
podali su se vrtlozima
koje je postojalo davno
prije nas
a u vodi je ostao
samo naš otisak

udahnuo si me
zazavao odjek valova
u mojoj krvi
propustio kroz sebe
šum ništavila u mojoj glavi
da se u njemu rode iskre
našeg zajedničkog pulsa

svijetlio si u meni
u snu o anđelima i demonima
tako stvarno
kao molitva u snazi
kojom ti se otvaram
dok se prostireš uz mene

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Tužan dan

Tužan dan
iz kojeg će nastati neka nova priča
o utapanju u lažnom sjaju
potonuću još jedne nade
u kojoj će duša zazvoniti prazninom
koja niti imena nema
u želji za novim početkom
brojeći bezbrojne korake
koji žele u nova sutra zakoračiti
a od sveg sjaja na kraju priče
ostat će tek sitni kristali
kao dokaz
da je jednom
taj dan imao smisao

Foto: www.pexels,com

Maja Šiprak: Lilith

Možeš ti svjesno negirati lilith u sebi
praviti se zadovoljnom iza kulise braka
sigurnosti prividnog mira
zatomljujući ženstvo i poriv u sebi
iluzijom vanjskog blještavila

u noćima besanim, sledit će te saznanje
kako nema veće kazne
za ženu
od one za potpunim predavanjem
a nemati kome
dok budna ležiš svjesna praznine
dočekuješ sunce koje će okupati
tvoje nago
dodira željno tijelo
omamljeno slatkim trncima
koji ti niz prepone klize
a bedra se i nesvjesno šire…

iskon se u tebi budi
… želiš biti pročitana
svoje misli smjestiti pod pasku zrelog muškarca
koji zna kako te dovesti pred gotov čin
uzeti te i iskonom iscijediti strast …

osviještena saznanjem
obeshrabreno udišeš misao
kako je bolje biti sama,
nego pored onog koji je za tebe prazan
pa te svojom prazninom nagnao
da se još usamljenijom pored njega osjeća

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Zamka u trenutku

Bespovratno
odumireš
ako živiš za sutra
s jednom nogom u jučer
zaboravljaš sadašnji trenutak

truniš se
ako negiraš strast
ljubav voljenog bića
skrivaš sjaj u oku
i otkucaje zaljubljenog srca

rasplinut ćeš se
ako ne živiš svoje snove
grčevito se držiš sigurnosti kućnog praga
zanemaruješ zov novih daljina

iščeznut ćeš
ako se spontano ne nasmiješ usputnom prolazniku
ne kupiš kruh prosjaku
ne nahraniš golubove na trgu
i ne namigneš vozaču tramvaja

život nije spomenar
niti planer
život je zamka u trenutku

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Nebo moje ljubavi

Nasukan na strme obale svoje Itake*
upitnim pogledom
uznemiriš utrobu
odrediš postupke mojih misli
i traženje tvoje prisutnosti

gladnih očiju
upijaš nemir s mojeg lica
svjestan mogućnosti
uzimanja onog
što ti je potrebno
jer sam ti voljna dati sve
u neimanju želje biti nešto svoje

ja sam ogledalo tvojeg postojanja
prostrta ispod tvojih koraka
kao meki travnjak
radosna zbog uspona
širim ruke kako bih ublažila
tvoje padove

slutim tvoje tamne odaje
dok svoj nemir pogledom
izlijevaš po meni
u samotnim noćima
punim sablasnih sjena
koje ti usamljenošću prijete

niti jedna koprena
neće prikriti spoznaju
ritma spirale strasti
tankih niti trenutnog predavanja

dok se moja vjera u tebe
miješa sa željom
a zanosom me uvijek iznova
zavodi i ljubi
izmiče tlo pod nogama
u želji za potpunim predavanjem
i pripadanjem

Foto: www.pexels.com

Maja Šiprak: Glineno nebo

Ona sam koja želi tvoju pjesmu
poeziju o očima boje šumskog meda
koja se voli ljubiti u pospana jutra
gledati u nebo od pečene gline

ona sam koja traži sebi sličnog
koji sluša i čuje
bez želje da me mijenja

ona sam koja ljubav iz romana živi
koja ljubavne pjesme odašilje na nepoznate adrese
živi u oblaku užarene tišine
i u ponoć pleše na kiši

ona sam kojoj sreća ne dolazi često
kad dođe ne otvaram joj vrata
njoj u inat oblačim tvoju majicu
i udišem mirise noći

danas je dobar dan
za herojski život običnog tempa
na stolu origami spremljen za tebe
nosi ga golub pismonoša
veteran tajnih ljubavnih poruka

ona sam u čijim očima miruju vulkani
osjeti njihov pepeo na usnama – ako se usudiš
i kistom na mom glinenom nebu
iscrtaj minijature ljubavi

Foto: www.pexels.com