Arhiva oznaka: Ivor Kruljac

Ivor Kruljac: 21. stoljetni um

100 ljudi
svaki ima ćud,
no slušati druge
može samo čovjek koji je smatran
lud,
drugi za slušanje nemaju
vremena,
ali ni pameti koju svejedno
izdrkavaju olako poput muškog
sjemena,
bjesne kad se ne sluša
njih nespremne da slušaju
druge,
ne čitaju drugačije kolege jer su im
rečenice preduge,
kad Svijet se dere riječi
što se bez uvažavanja u sudarima
komadaju leteći u prazno,
svađe i sukobi se cvjetaju
da je to naprosto strašno,
iz ovakve smetnje ne vidi
se spas,
no, ipak čujem kako priča
neki vrlo naivni glas:
„Ljudi stanimo da se čujemo,
dijalogom i učenjem da u rješenje
uđemo,
promislimo pod kojim će kutom
šrapnel stršiti…“,
no sretno ti bilo tu misao
dovršiti,
nije bitno razumjeti
nije bitno ni spoznati,
bitno je samo uspjeti
i makar bio mediokritet
bar budi poznati,
nemoj imati mozga
nemoj se sramotiti,
imaj novca svoga
i imaj gdje se provoditi,
no ako tražiš smisao
i odgovore na svoja pitanja,
e otpale ti uši,
pa ti slušaj urlik hrpe glasova
umišljenih umova
gdje se poanta guši.

Foto: www.pexels.com

Ivor Kruljac: Razumijem te

Dajte mi kavu
a ne deluzno alkoholno piće,
pa krenimo filozofirat
kao Friedrich Nietzche,
društvo je bolesno još
od antičkog doba,
optimistična znanost
ne može riješiti pitanje
što nas čeka nakon
groba,
život je patnja
i nema smisla,
pomirite se s time
bolna je istina osnova
nihilizma,
Bog je mrtav?
Pa istrijebili smo ih milijune,
no neki asketski svećenik
uvijek novoga ispljune,
kako bi tvoja osobnost
pala,
u nekoj novoj formi
robovskog morala,
s kojim te slabi
u peći mogu peć,
zajebi foru
budi  übermensch,
možda si Friedrich lud,
te kako misli konj spoznat
ne umijem,
ah ništa, bar tebe
razumijem.

Foto: www.pexels.com

Ivor Kruljac: Mrak na oči

Volim Sunce kada se
svjetlost reflektira po koži,
jer od ljudi mogu skrivati
oči u kojima mi se osobnost
množi,
stavljam svoje mračne oči
da me nitko
ne upozna,
no imaju ih i drugi ljudi
pa se javna tajna
ne prepozna nit spozna,
povučem se u sebe radije nego
u socijalnu interakciju mnogo
kompleksniju,
pogledom u njihove mračne oči
vidim vlastitu refleksiju,
gledam tim očima bez da itko
zna kamo ide pogled i dokle,
možda skroz iza Medvednice
a možda u najbliži
dekolte,
iz pjesme misliš da me znaš
ali spoznat moju dušu nećete
moći,
sebi sam stavio sunčane, a vama
mrak na oči.

Ivor Kruljac: Internet pjesma

Ovo je pjesma što se čita
s elektroničkog uređaja,
s kompjutera ili mobitela
s književnog portala
a ne društvenih mreža gdje se
često svašta valja,
ovo je pjesma
u kojoj može uživati i čovjek
i pjesnik klet,
samo nađi wi-fi ili plati
internet,
čitajte ovu pjesmu
bez da ja moram
recitirati,
ionako imam od nastupa
treme i glas što tihoćom
može irititati,
čitajte sada ovu pjesmu
kad pjesmi čitanje
je svrha,
nek se impulsima širi
svima prostorom bez
dna i vrha,
istina ova pjesma baš
nema neko značenje,
ali evo čisto da
skrene pažnju kako
i stih danas može biti
mobilno zračenje,
brzo se širi, čak i u Australiju
ako se mora,
zbilja fora.

Foto: www.pexels.com

Ivor Kruljac: Zjenica gravitacije

Vidim male crne
točkice među zvijezdama
nad morskom pučinom,
ubrzo me ljepota tame
počasti egzistencijalnom mučninom,
jedna točkica postaje
sve veća,
svjetlost se oko nje lomi
kao otpad u drobilici
smeća,
kad je zauzela nebo
odlučio sam se predat i da
strah više ne mori me,
skočio sam prema njoj
a vrijeme je teklo sve
sporije i sporije,
zamišljao sam svjedoka
koji gleda kako gubim svjetlost,
te kako sam mu pokojni iako
još nisam doživio umrlost,
jebeš tamu, nje ću
se nagledati,
pa sam se okrenuo nazad
ka svemiru koji neću više
sretati,
gledam taj beskraj koji
je postao smijalica,
pa to je mala točka u
tami što izgleda kao udaljena
petrijeva zdjelica,
svemir je nestao, a gravitacija
sve jače mojim molekulama
šteti,
izdužuje me kao da sam
špageti,
doživjevši ovo grozno putovanje
znam da ću u singularnosti
biti sretno ispružen,
mentalno i fizički po
beskrajnoj gustoći
izdužen.

Foto: www.pexels.com

Ivor Kruljac: Zrnce prašine

Imao sam krizu
Identiteta,
odbijao sam prihvatiti
da sam zrnce prašine
u našoj verziji svijeta,
mali mikrob u svemiru
velikih objekata,
potencijalna kolateralna šteta
njihovih sukoba
i predvidljiva brojka u jednadžbi
beskrajnih projekata,
ja opušteno lebdim
u svojoj skrovitosti,
pazim se sjaja velikih
zvjezda,
pred nosom im nevidljiv
u svojoj tajnovitosti,
taman da me zvjerka napadne,
mene opasnost ne zapadne,
nemre me vidjet
pa tako ni mojoj
smrti doprinjet,
jedino što može je da me
greškom udahne,
no ako je prašina u plućima
tko će od nas dvoje
da odapne?

Foto: www.pexels.com

Ivor Kruljac: Informacija

U blaženom sam
spokoju,
u svemiru gdje mogu brojat beskonačno puno zvijezda
i još pokoju,
radi što hoćeš, boli me
ona stvar,
ja znam da postoji konstanta
koja je uvijek bila
i
nadmašit će svaku tvar,
i kad nema ničega
ona i to uporno opisuje,
kao znanstvenik, novinar, osoba,
pjesnik koji je svjesno
ili nesvjesno udisuje,
a kroz misao, činjenicu, umjetnost,
vijest i teorije,
u svijest se drugih komunikacijom
utiskuje,
čak i kad propadne svaka
nacija,
vječno će opstat informacija,
uporno kao buntovnik
koji se dere za sebe ne
nastojeći ikoga dirat,
boli je briga hoće
li je itko percipirat,
ništa povijest i budućnost,
zanima je samo sadašnjost,
nju će za nikog i svakog
opisivat i kad više
ne bude postojao
ni dan ni noć.

Foto: www.pexels.com