Arhiva oznaka: Ivo Anić

Ivo Anić: Dlanovi

Žena sam i odvedi me na počinak ljubavi
žena sam sputana u odsanjanoj boli
a ti si mekoća zvijezda, ti si onaj koji ostavi
jeseni kasne, luč što gasne, da te i u tami voli

Žena sam sa žarom svjetla u sebi
žena sa ljubičastim licem koje nitko ne poznaje
i svaki dan iznova motrim oblake po tebi
da kao moje usne na nebu trag ti ostaje

Žena sam koja ti toliko toga treba došapnuti
žena sam koja osjećam tebe i doznajem
da se dlanovi izbrušeni moraju jednom taknuti
dlanovi u kojima stanujem, u kojima te poznajem

Žena sam koja voli kao odbjegla ptica
žena sam koju si naučio sve o ženi
pa sad cvjetaš u meni ispod trepavica
i nastavi dušo, kao livada cvjetati u meni

Foto: www.pexels.com

Ivo Anić: Dva tamna oka

Ti činiš da moja duša pleše
ti vidiš u svijetu ono što nosiš u srcu
a ja biram sam svoje nevolje
i razlomak je broj onih koji tješe
jer ljubav sve zbroji pa bude najbolje
ako se ne probudim

Ti činiš da moja duša svira
i ne znam što ću sa tobom kada sam sam
ali sa tvog vrha ja gledam u nebo
i na toj planini moj je stan
jer ljubav sve zaključi pa mira
nema ako se probudim

Ti činiš sa ta dva tamna oka
podjednaku žudnju i podjednak jad
pa te vidim u žudnji prolaznika
istu onu sreću i istu onu glad
jer ljubavi se takvoj potrudim
da dam sve od sebe
i da se probudim

Foto: www.pexels.com

‎Ivo Anić‎: Tamne suze

Nikada nemoj postati
ono što se pretvaraš da jesi
i skini masku jer će ti ostati
zauvijek na licu, očima, adresi
Sve tvoje zakrpe imaju svrhu
kao pahulje kada ti ukrase kosu
i svaka ladica primakne te vrhu
kada zatvoriš je unatoč ponosu
Nikada ne daj željama ući među ljude
neka ostanu u tebi poput ponornice
i ako bez ljubavi sve postane i bude
postoje uvijek druge pozornice
Na koje tvoje sutra odglumi jučer
pa se sa maskama nastavi živjeti
i naučiš da ih skidaš samo navečer
jer moraš biti jaka da bi mogla voljeti
Nikada nemoj postati
maska koja će definirati tebe
od svega će na kraju samo ljubav ostati
ona koja sama stvara i oslobađa sebe
Ona kojoj lice treba i oko
ona kojoj trebaju obrazi blijedi
i suze da ih tamne kada voliš duboko
kada moje srce počne da ih slijedi

Foto: www.pexels.com

Ivo Anić‎: Sanjive naranče

Poskidala je sa sebe sve nerazumljivo
zime beskrajne kao čipkane nespokoje
i srce u njoj je kao naranča sanjivo
za ljubav bi ga dala jutrom u obzorje

Poskidala je sa sebe veliko sunce i laž
i sada na tom izvoru dariva se naga
nekom tko naslonjen na nju vidi istu draž
i besmrtan postaje ako mu je draga

Poskidala je sa sebe sve osim ljubavi
sve niske od bisera zvjezdanih
jer sve prođe i sve se zaboravi
osim onih obasjanih, osim onih obasjanih

Foto: www.morguefile.com

Ivo Anić: Dva tamna oka

Ti činiš da moja duša pleše
ti vidiš u svijetu ono što nosiš u srcu
a ja biram sam svoje nevolje
i razlomak je broj onih koji tješe
a ljubav sve zbroji pa bude najbolje
ako se ne probudim

Ti činiš da moja duša svira
i ne znam što ću sa tobom kada sam sam
ali sa tvog vrha ja gledam u nebo
i na toj planini moj je stan
jer ljubav sve zaključi pa mira
nema ako se probudim

Ti činiš sa ta dva tamna oka
podjednaku žudnju i podjednak jad
pa te vidim u žudnji prolaznika
istu onu sreću i istu onu glad
jer ljubavi se takvoj potrudim
da dam sve od sebe, da se probudim

Foto: www.pexels.com

Ivo Anić: Preskočeni dan

Ljudi preko noći promijene odredište
i okuju nas u svoju vrstu slobode
zato mijenjaj pravac, izaberi ishodište
one tri četvrtine koje nikamo ne vode

Ako ti se ne sviđa mijenjaj sve u hodu
rasprsni sreću da lakše preskočiš dan
neposredno blizu stvorena za slobodu
rastvori svoje srce kao crven kišobran

Jer ono izdržati može nikada izmjereno
ono sakriti znade nikada izgovoreno
i kao zvijezda kada pada, pada usporeno
i kada ljubi, ljubi samo uzaludno

Ljudi preko noći promijene oduvijek
ne računaj i ne važi za srce izazove
i budna mi budi, od sada do zauvijek
da se odazoveš kada moje te pozove

Foto: www.morguefile.com

Ivo Anić: Svijet od ludosti

Tebi sam rekao gdje stanujem
jer smijala si se istinski do neba
i kroz tvoju kosu sam vidio sunce
uobičajeno a opet kako treba
da ostaviš prozore otvorene
za slučaj da te netko posjeti

Tebi sam rekao gdje živim
i zapravo nisam bio oprezan
niti vodio računa o svojim stvarima
kao da nikada nisam bio porezan
o oproštajna pisma i kratke poruke
za slučaj da te netko ostavi

Tebi sam rekao gdje se nalazim
i kakav svijet raspjevan i mirisan
stanuje u tom podstanarskom kutku
svijet za ovaj nepovratno izbrisan
svijet od ludosti u svakom trenutku
za slučaj da te netko osjeti

Tebi sam rekao gdje prespavam
i koje staze do tog svijeta vode
i učio sam te da nikada ne zaboraviš
da se i ti okuješ u moju vrstu slobode
kada me zaspala ostaviš
za slučaj da te netko probudi

Tebi sam rekao gdje je moj stan
stan koji nema sva stanarska svojstva
ni kreveta, ni ormara, niti će ih imati
a opet tako pust ima svoja spokojstva
i zavjese od pjesama mogle bi biti
kada bi me voljela čudesno
za slučaj da se jednom useliš

Foto: Gordana Lukačić