Arhiva oznaka: Goran Vrhunc

Goran Vrhunc: Potraga (ciklus o samoći)

 Izbor iz nezavršene zbirke

5. BUNAR TRAŽI VODU

Nema ništa
osim mraka
u bilo koje
doba dana
vedro ili tmurno
nebitno je
jer nema ništa.

Prolaznik namjernik
ne može znati
ima li
života na dnu
sve dok se
ne spusti
a silazak nije lak.

Dole je hladno
ima mnogo đubriva
oglođenih kostiju
i glas
što tiho govori
“ne treba mi
još jedan leš.

 

6. MREŽA TRAŽI PAUKA

Ona zna šta je samoća
al‘ da je izrekne
ne umije,
vjetar je nije dodirnuo
niti vrijeme presudilo,
njene tanke niti
slobodno vise
pod težinom prašine
i mrtvih insekata

 

9. SLIKA TRAŽI RAM

Savila je uši
ali ništa ne čuje,
a nema ni glasova
utihnule su sve buke
ušutkao ih lom.

Ne zna
da joj boje blijede
i da je vlaga
izjeda
i nestaje
jer za Umjetnika
bagra nije našla ram.

 

10. OLOVKA TRAŽI SRCE

Krv joj više
nije viskozna
pa ne ostavlja
mrlje i škrabotine
po bjelilu
kopir papira,
život joj stvrdnut
u mekom
plastičnom tijelu
ili onom metalnom
zavisi od tvorca,
i srce svoje traži
da ispiše one riječi
koje igraju u mislima.

 

12. GLOBALNO ZAGRIJAVANJE TRAŽI PROSTOR

Malo je prostora
na ovoj stijeni,
trećoj od sunca,
smetaju mu
oni veliki gradovi
na obalama
ali u pravi čas
progutat će ih,
a neće zaboraviti
ni ljude
bez čije pomoći
ne bi dosegao
najviši stupanja moći
polako preuzimavši vlast,
a govorilo je,
vrištalo,
poslalo glasnika Katrinu,
poslalo poruku po Tsunamiju,
ali niko nije slušao
i u toj nijemosti
konačno za sebe
pronašlo je mjesto…

Arktik!

 

13. PISAC TRAŽI RIJEČ

Misli lebde
odbijaju se o zidove,
mastan papir
blješti pod petrolejom,
i gavran došao po svoje

Pero.

Pisac pada
na trule
abonosove daske,
antidot
nije stigao do srca
brže od olova,
a sve da nađe zadnju

Riječ.

 

14. MISAO TRAŽI RUKU

Utrnula ruka
teška k’o malj,
zglobovi prstiju
nepomićni su,
dotok misli
zgrušao se
u veni kod lakta,
razlivena tinta
kapa sa stola
i kroz pukotine
tavanskog poda
odzvanja u sudoperi,
a misao
i dalje se trga
bez ijednog slova
na papiru.

 

16. ULICA TRAŽI ČISTAČA
Oronula, zapuštena,
obrasla, napuštena
ulica bez broja
i imena.

Bezbroj stopala
gazilo je
njeno lice,
pljuvalo, mokrilo,
izmetom pokrilo
rupe u asfaltu.

Bezbroj stopala
gazilo je
njene žice.

Sama
beživotna
tišinom traži
svog čistača.