ponekad netko
smije da bude čovjek
pa mu se smiju
čovječanstvo se trese
od grčevitog smijeha
neka
nek se smiju
al ponekad postoji netko
NETKO (II)
doći će netko i tražiće
opravdanost naših života
doći će a da neće znati
da je došao
biće nedjelja kao i danas
dan odmara
iz daljine čuće se glazba
šum vjetra remetiće mir
zovem se dozivam
ali sve više izdaleka
sve dalji od sebe
jedva čujem svoj glas
franjo
franjo gdje si
vrati se
vrati se
što je država
pod koju su nas svrstali
da bismo plaćali poreze
da bismo bili pod kontrolom
svrstali su nas pod zastave
udarili pečate preko naših slika
(danas neke elektronske zaštite i
brojeve i kodove kao da smo novčanice
da nas nebi tkogod falsificirao)
a evo
makar mi Bosanci
smo dokaz da nam je dobra
svaka država
dakle da je nepotrebna država
dobri smo i vrijedni od istoka do zapada
sa sjevera i sa juga
kaže u šali
i misle ozbiljno
Bosanac otišao u svijet
pa se ne zna vratit kući
ali uistinu
ona naša Bosna
je rasadnik dobrote
u koji siju mržnju
bilo je puno očevog bijesa od sinoć
pijanog meštra poznam
na šanku uvečer uz bocu piva kuka kako je skupo mlijeko i djeca su mu gladna i žedna bosa bez školskih knjiga
plače jadnik i prosječno svakih petnaest minuta piški
vratio s franjo iz Zagreba
u jedno jedino prvoproljetno veče
u jedan jedini Slavonski Brod
koji je odmah uz Bosanski Brod
to ti je otprilike jednojedini Brod
po kojem Sava plovi
(a franjo plovi po mislima)
samo što to niko ne priznaje
ni Niko
ni njegov imenjak Nikola
ni drugi
drugi bjehu i Austrougarci i Turci
i Južni Slaveni i Sloveni
i kao što se još izmišljati može
da vratio se
i dovukao književnost
književnu smotru književnu kritiku
suvremenika forum
republiku pismo quorum
i ostalu književnu periodiku
i sad će Brod da potone
po tone književnosti
da bude teži
optužujem V. Bulajića
i sve one režisere ratnih
filmova koji
su nam označili djetinjstvo
tako da smo priželjkivali
rat da i mi postanemo
heroji kuriri
da ne moramo odgovarati
i pisati testove u školi
optužujem i ove današnje
režisere
koji truju mladež i ostale
nasiljem
seksom
pohlepom…
vrijeme je tako poslušno
da krvničkim koracima
planiram krenuti unatrag
isjeći stabla mržnje
za veliku lomaču
za malo topline
u ovaj mračni sat
neposlušne istorije
sa kojeg su pobjegli svi
a stara tupa faca pijanog
profesora priča o ljubavi
i mrzi
mrzi one što s ljube
pod satom
Foto: www.morguefile.com
književnost uživo. live literature. književnost svima. književnost iz ormara