Arhiva oznaka: časopis Književnost uživo

Milan Zagorac: Nakon više od 1000 postova

Zacijelo bi čovjek pomislio da smo pametniji, brži, bolji i vještiji i da nam je čitanost poletjela u nebesa. Dobro, svakako smo mudriji, svakako bolje, brže i efikasnije odabiremo materijale koje ćemo objaviti, svakako ih brže obrađujemo kao što i vrlo uredno uspijevamo realizirati  zadatke koje smo si sami zadali: četiri sezonalna broja, predstavljanja autora, nastavci plodonosnih suradnji, traženje novih i uvijek novih tema i suradnika, poticanje novih sličnih platformi… Jer u ove se tri-četiri godine pokazalo nekoliko stvari: “tko stane, nema ga” i druga, na razini još jedne možda i ofucanije fraze, “nema te na fejsu, nema te nigdje”.

Kako bilo, čitanost nam raste, polako, ali sustavno i s mjerom. S početnih manje od stotinjak na dan tijekom 2014. godine, pa uz posrtanja s pitanjima poput “koliko postova na dan”, “na tjedan”, “na mjesec”, “kakvih postova”, “na koji način”, “u koje dane”, “boostati ili ne”, pa uz servise stranice tijekom 2015., od 2016. pa do današnjeg trenutka bližimo se solidnih dvjestotinjak posjeta dnevno uz postojani rast. Možda ćemo za dvije godine govoriti i o tristo-četiristo posjeta na dan, što je za jedan primarno književni portal prilično dobro, ako uzmemo u obzir činjenicu da nikada, ali podcrtano nikada, nismo hvatali neke hajp teme niti umjetno gradili publiku, nikada nismo težili ni tražili instant popularnost niti se posvećivali “glumljenju veličine”, nikada nismo frizirali podatke o svojoj vidljivosti i dosegu, kao što nikada nismo zatvarali vrata bilo kojoj skupini autora ili čitatelja, a često se te dvije skupine međusobno prožimaju i čine isto tijelo. Štoviše, možda smo baš svojim djelovanjem ohrabrili neke da se autaju, možda smo pomogli nekima da se mogu usporediti i objaviti po prvi puta, što im na stari način ne bi bilo tako jednostavna misija, možda smo mnoge naučili temeljne stvari vezane uz izdavaštvo, ponajprije ono književno. Ali ono najbitnije, pokazali smo da književnost može živjeti i izvan knjižnica, a da je mogu stvarati i ljudi koji nisu samop(r)ozvani arbitri elegancije novoga vremena… Kratko i jasno, uspjeli smo, ako ništa drugo, “spasiti” književnost od njezine fine, ugodne eskapističke ladičice negdje po strani društva, nikome na putu, a ovisnoj o (zastarjelim) financiranjima i ukusu (često samoproglašenih i prilično nekvalificiranih) autoriteta, a da se nismo pretvorili u nešto sasvim drugo, news ili lifestyle portal.

Ovo je bio baš jedan permanentan, sustavan, svakodnevan rad koji podrazumijeva kontakte s afirmiranim, neafirmiranim, mladim, starim, srednje starim, iskusnim, neiskusnim, ukratko autoricama i autorima svih mogućih afiniteta, sklonosti, ukusa, stilova, tematskih preokupacija ili, nije nevažno, istinskih namjera što žele s književnošću uopće reći ili postići.

A to samo po sebi predstavlja rad s ljudima: kao jedna vrsta rada-u-nastajanju-u-virtualnoj-zajednici, nešto što nismo nikada do kraja definirali, čemu nikada nismo dali konkretno ime, no svakako smo postavili visoke ciljeve: predstaviti nove ljude i iznjedriti s godinama nove narative koji, u svojoj biti, predstavljaju naš zajednički suvremeni koine. A za dobronamjernog čitatelja-gledatelja postavili smo, ako ništa drugo, onda barem fresku jednog vremena sa svim njezinim prednostima i bremenitostima, složenu književnu sliku početka 21. stoljeća u novome mediju.

Nakon nešto više od 1000 postova na stranici, nakon 800 autora koji su prošli projektom Književnost uživo, nakon barem 10.000 spominjanja u medijima, nakon 15 brojeva časopisa, nakon više desetaka predstavljanja u zemlji i inozemstvu, nakon što su brojni autori ovdje stekli svoja prva objavljivanja, a danas sustavno objavljuju u mnogim časopisima ili su se čak i oknjižili, nakon što smo dobili solidne inozemne potvrde kao i otvorili puteve novih suradnji te, konačno, nakon što sve brojke ukazuju da stvar ima smisla (da, na kraju se mnogo toga svodi na brojke!) jer očito postoji potreba, ne preostaje nam ništa drugo nego da se kao u onoj staroj dobroj zen priči “potrudimo još tri puta više”.  Zar uopće postoji neka druga opcija?

Foto: www.pexels.com

Sadržaj zimskog broja časopisa Književnost uživo 2016.

#I. Ouroborosane – poezija
Miro Škugor: Zazimljavanja
Neven Lukačević: Deklamacija odlučnosti
Mladen Blažević: Ouroborosane
Miloš Petronijević: Rasuđujem u sebi nemoć svoju
Vergilije Franizz: Pismo
Davorka Črnčec: Biljeg
Vladimir Vuković: Dizziness
Antonia Padovan: Različite cipele
Katja Gorečan: Hana i ljutnja
Želimir Periš: Imamo mrave
Andrea Žic Paskuči: Pjesma suborcima
Helena Zemljič: Sadašnjosti
Kristian Koželj: Ljeto
Andreja Malta: Pogledi koji su skidali
Ivo Anić: Dlanovi

#II. Sedam propovijedi anđelima s emotivnim entropijama – proza
Robert Janeš: Sedam o anđelima s emotivnim entropijama
Željko Maurović: Ljubav kentaura
Gordana Brkić Žagar: Ono kad Svemir odluči napisati pogrešnu priču
Sara Mrak: Draga Ivana
Miloš Petronijević: Provalnik
Eleonor Rubinić: Stopalo
Marin Franić: Bijela soba 213
Jasna Dimitrijević: Dečak sa Ipaneme
Szabolcs Benedek: Bura
Blago Vukadin: Put u Mostar

#III. Unatoč obilju – eseji, osvrti i jedan intervju
Krunoslav Mrkoci: Re-destrukcija modernog i nacrt nove umjetnosti
Momir M. Marković: So mediteranskog pjesništva
Milan Zagorac: Unatoč obilju
Urghove kronike: književno-stripovska epopeja o iskonskom dobru i zlu (razgovor s Mislavom Pasinijem povodom objave novog romana)

Sadržaj proljetnog broja časopisa Književnost uživo

Milan Zagorac Uvod 5

I. Reka v Ljubljani / Rijeka u Ljubljani

Katja Kuštrin Reka v Ljubljani / Rijeka u Ljubljani 8
Jaka Železnikar Drvo 9
Veronika Dintinjana Oleandri 10
Vid Sagadin Žigon Šalamunu 12
Borut Petrovič Vernikov Van vremena sve je hladno 14
Milan Zagorac Kako sem prispel pod korenino drevesa 16
Alen Brabec Amarna 18
Zoran Žmirić +++ 20
Mladen Blažević Akomodacije, refrakcije, kabrioleti 21

II. Kratke pripovijetke izvedene na Noći velikog čitanja IV., 28. siječnja 2016.

Vlado Simcich Vava Noć velikog čitanja IV. 26
Igor Beleš Automobil s devet života 27
Izet Medošević F.I.T. (Punk esej) 31
Zoran Krušvar Biološki višak 34
Enver Krivac Riječke ljetne noći 39
Milan Zagorac Dokaz urođenog idiotizma 42

III. Čovjek treba svoju ludost – eseji, razmišljanja, komentari

Vid Sagadin Žigon Čovjek treba svoju ludost kao sastavni dio sebe 48
Stjepo Martinović O romanu Nikola Blage Vukadina 49
Martina Jurišić Nemogućnost odvajanja od… Ljubavi (Prikaz romana Sobe Ksenije Kušec) 51
Željko Bojović Kastel – Erudita s mediteranskim šalom u galiji 54
Milan Zagorac Knjiga kao najava dubinske promjene (Uz poemu skarleta_p Avenija. Dokument jednog vremena i međuprostora.) 57

IV. PROZA

Gordana Brkić Žagar Ono kad poželiš da je netko ujutro otkazao dan 68
Željko Maurović Trenutak pravog osjećaja 75
Vladimir Papić Vještica iz Salema 78
Sandra Polić Živković Razgovor 80
Daria Glavan Šćulac Izlaz 83
Željko Maurović Duboki san i druge priče 86
Andreja Malta Duh 96
Sara Mrak Marina 100
Edita Brkić Banka staklenih snova 102
Florian Hajdu Na peščanoj strani obale 105
Natali Šarić Oko didovo 106
Miloš Petronijević Iz dnevnika beskućnika 111
Tatjana Mrvoš Antirevolucija ili Revolucionarna Saletova osveta 114
Florian Hajdu Ana Marija (1. dio) 118
Predrag Kisić Čovjek iz izloga 121
Maja Marchig Odstupanja 125
Zdravka Prnić Boja jastoga 128
Sonja Krivokapić Sasvim običan dan 133
Darko Balaš Razgovori putnika 4 139
Blago Vukadin Kafić ko’ kafić 142
Ilija Aščić Genije 145

V. POEZIJA

Lada Vukić Ti i tvoj pas 158
Vid Sagadin Žigon Otac 160
Slaven Posavac Ovo je dobar život 162
Neven Lukačević Impromptu zime 163
Miro Škugor Kuvertiranja 164
Vid Sagadin Žigon Otvoreno pismo svim pravim pjesnicima 165
Miro Škugor Prekinuta šutnja 166
Ivan Glišić Cvilenje 167
Jasmina Topić Rijeka 168
Sara Mrak Mi ćemo se zaboraviti 170
Ivo Anić Svijet od ludosti 172
Miro Škugor Sve to ti prijateljice nisu rekle 174
Sofija Živković Razgovor sa anđelom (jedan nokturni odlomak o onostranima) 177
Miloš Petronijević Vrata su tu, ali nisu za nas 179
Grozdana Poljak Važno je imati prijatelja 180
Vergilije Franizz Mudrolije osmomartovske 181
Sonja Smolec Žena sam 182
Marin Franić 8. mart u tvornici snova i lažnog obećanja 184
Vergilije Franizz Pogledi 186
Olivera Olja Petrović Sredom 187
Miro Škugor Važno da se zoveš Jana 188

Sadržaj zimskog broja časopisa Književnost uživo 2015.

Dragi naši, evo i našeg zimskog broja časopisa Književnost uživo. Nijemci bi rekli Spaet, aber doch! Dakle, bolje ikad neko nikad! Naš je ovogodišnji zimski broj svojevrsna rekapitulacija triju do sada postojećih godišta, pa je stoga riječ o višestrukom probiru. Naravno, bit će toga još, i što reći nego sve nabolje u novoj 2016. godini! Od proljeća se opet vidimo!

Sadržaj:

I. Lanci gravitacije: otkada svoj mozak poznajem, znam za muve
Florian Hajdu: Sve je isto, kao Pecelóba 8
Mladen Blažević: Ovijam oko prsta 9
Vergilije Franizz: Kolotečina vješalice 10
Livija Reškovac: Čišćenje 11
Petra Čargonja: Ako me gusjenice prime u klan 12
Željko Maurović: Imena, opisi, fikcije 13
Slavica Gazibara: Kuhinja 22
Alen Brlek: Noćne teorije 24
Tatjana Beuk-Laćak: Ostatak života 25
Miro Škugor: Ne pristajem na manje 26
Blago Vukadin: Razglednice 27
Zoran Žmirić: Zdravica 32
Tihomir Dunđerović: Kretanje 33
Marija Rakić: Mater četnička 35
Blago Vukadin: TV Panorama 42

II. Najzelenija трава tukaj, rajo! (Smrdjeli smo podjednako)
Moris Mateljan: Mario 46
Martina Grbeša: Razumij nerazum 49
Skarlet_p: Lublin. Ulica Lubartowska. 50
Miloš Petronijević: Književnik 52
Robert Vrbnjak: Grafikoni pokazuju rast 66
Ivan Zrinušić: Hrvatski kapitalizam 67
Miloš Petronijević: Ona je u susretu mene sa sobom 68
Ilija Barišić: Sitne podvale 69
Mojca Bereša: Instant 74
Barba Franko Bušić: Apokalipsa II 75
Zoran Žmirić: Pet razina zadrtosti 76
Mladen Blažević: Tragovi goveda 81
Izet Medošević: Tarantino 84
Vladimir Vuković: Kap po kap 85
Ivan Glišić: Da sam ja Bog 86
Olivera Olja Petrović: Želim (ili jebale nas ovolike reči kada u sebi ćutimo najvažnije stvari) 87
Katja Kuštrin: Bacanje žabice 91
Tamara Čapelj: Balkan 92
Ivana Pavić: Ženstvena 94

III. Danas nema mleka. Hajdemo kupiti pravopis i gramatiku!
Marko Marciuš: Putovanje 96
Krešimir Butković: Podzemlje 114
Nikola Leskovar: INRI 115
Miloš Petronijević: Dobar dan, gospodine Jordimoviću 116
Alen Brabec: Perigej 120
Izet Medošević: Drva 121
Tina Ruven: U subotu navečer 123
Moris Mateljan: Sjediti na Balkanu 124
Ružica Gašperov: Vučedolska golubica 125
Barba Franko Bušić: Krckaju orasi kozmosa 128

IV. Neke posljedice putovanja
Željko Maurović: Neke posljedice putovanja 130
Milan Zagorac: Danas sam osjetio blink 135
Peter Semolič: Les casseurs 136
Martina Mlinarević Sopta: Bit će sve dobro 137
Zoran Žmirić: Budim se kraj hladne peći 138
Vid Sagadin Žigon: Na istoku 139
Mirela Fuš: Kalibriranje u proljeće 140
Jure Radić: Gastarbajter Marko 141
Nada Topić: Budi mjesto na kojem ću poželjeti posaditi stablo 148
Iva Rogić: Skica 149
Smilja Savin: Tarot majstor 150
Darko Cvijetić: Piazza 154
Vergilije Franizz: Svjetlo 155
Slavica Gazibara: Jabuka 156
Nenad Veličković: Preokreći se, sine 157
Alen Brabec: Od kostiju svirala 159
Iva Rogić: Ispričavam ti se, nenapisana poezijo 161
Andrija Crnković: Bez interpunkcije 162

 

Milan Zagorac: Nakon 9 sezonskih brojeva, rezultati se nižu sami od sebe

naslovna ljeto 2015Dragi naši čitatelji, do sada je u devet sezonskih brojeva objavljeno više stotina autora, a posebno nam je zadovoljstvo to što je upravo ovaj projekt omogućio mnogima sudjelovanje na književnoj sceni uz već uobičajene kanale – naše su prednosti posve izravna komunikacija autora s brojnom čitateljskom publikom, velik broj čitatelja i fanova stranice koji kontinuirano raste, a ono što je najvažnije, uočavamo i trend porasta broja autora kao i same kvalitete radova. Ovogodišnja je novost tiskano izdanje časopisa od ove godine dostupno pretplatnicima kao i narodnim knjižnicama.

S ovim brojem napravili smo puni dvogodišnji ciklus našega postojanja, a iz broja u broj se sve više potvrđuje važnost i utjecaj virtualnih projekata na književnu scenu, ne samo Rijeke koja ovime postaje književno relevantnija u organizacijskom smislu, već i na planu cijele Republike Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Crne Gore. Sve ovo što smo u posljednjih dvije-tri godine napravili možemo ponajprije zahvaliti dvjema stvarima: samoorganizaciji i društvenim mrežama.
Svi su naši brojevi časopisa kao i pripadajućih naslova čitani, listani ili dijeljeni više tisuća puta te je ukupan zbroj posjeta našim stranicama (Issuu, knjizevnostuzivo.org) više od pola milijuna, što za male književne projekte nastale na periferiji zaista predstavlja respektabilnu brojku. Cilj je povećati broj fanova na procijenjenih 100.000 na FB stranici sa sadašnjih četrdesetak tisuća, što predstavlja vrlo ostvariv plan.
Može se činiti da nije puno, no zaista je cijeli niz autora oknjižen (primjerice, samo u posljednjih godinu dana to su Dulce et decorum est Nevena Lukačevića, Moebiousova vrpca Željka Maurovića, Zapisano metkom Zorana Žmirića, Vražji prolaz Milana Zagorca, Leti, leti i Anatomija Ljiljane Jelaske, Ida Jovanović je objavila Blizinu susreta, tu je i izvrstan Ilirik Mladena Blaževića, Lica i naličja ljubavi zadarske autorice Andreje Malte, Poslije ovog života Nataše Kovaljev Opatić, u pripremi su i romani Blage Vukadina kao i Floriana Hajdua, ostvarene su dobre suradnje s Poiesisom Petera Semoliča u Ljubljani, kao i skore realizacije suradnje s Balkanskim književnim glasnikom, a da ne spominjemo cijeli niz individualnih objava kod različitih nakladnika brojnih autora koji su svoje prve radove objavili upravo na KU, a danas su već čitani autori s vlastitim kolumnama), mnoge prve reference su stečene, brojni su autori dobili novi prostor i prije svega poticaj.
Neosporna je činjenica da ovaj sustav objavljivanja i prije svega potpore autorima daje rezultate, štoviše, nadoknađuje one manjkove koji nastaju zbog nedovoljnog ili izostajućeg financiranja, slabih medijskih tretmana ili organizacijskih nedostataka na planu rganizacije nakladničke industrije u nas, i općenito, suprotstavlja se atmosferi općeg književno-izdavačkog kolapsa u nas zahvaljujući blagotovornom i paradoksalnom utjecaju tehnologije.
Nastojeći se izboriti za još više čitatelja i autora, što i jest primarna misija Književnosti uživo, pozivamo još jednom brojne potencijalne autore na sudjelovanje u maloj virtualnoj demokraciji koju želimo učiniti još plemenitijom.
U ovome su broju objavljeni radovi Vergilija Franizza, Mislava Bartoša, Tatjane Beuk-Laćak, Martine Grbeša, Mladena Blaževića, Enise Angie Behaderović, Sare Mrak, Slavice Gazibara, Tamare Čapelj, Ivane Pavić, Nevena Lukačevića, Edite Brkić, Roberta Vrbnjaka, Melinde Kostelac, Blage Vukadina, Nikole Leskovara, Floriana Hajdua, Ive Anića, Donče Rumenova, Željke Kovačević Andrijanić, Julijane Plenča, zatim razgovor s Peterom Semoličem, Andreje Malta, Željka Maurovića, Predraga Kisić, Miloša Petronijevića, Maje Marchig te putopis Zorana Žmirića po Crnoj Gori u vezi predstavljanja riječke književne scene u Podgorici.
Nastavljamo dalje, nema nam druge. Mala gruda je već zakotrljana…

Milan Zagorac: Točka pucanja, knjiga izvan horizonta

Neki dan sam napravio kratki presjek svega što se nadogađalo u ovoj našoj virtualno-stvarnoj zajednici i jedini je zaključak: čudo toga. I po tom pitanju nemam neka veća očekivanja, jer je napravljeno i više od onoga koliko je pokriveno ikakvim sredstvima.

No ono što mi se stalno postavlja kao pitanje jest: ako je sve to napravljeno s ništa ili minimumom financiranja, što bi tek bilo moguće kada bi postojao neki normalan ili normalniji sustav financiranja od ovoga postojećeg. Naime, sve su kulturne djelatnosti specifične za sebe, pa imamo institucionalni sektor, za kojega smo već davno utvrdili da je upao u preduboku kreativnu i personalnu krizu, no usput i dalje grizući supstanciju (dakle, sredstva, novac) i ovaj drugi, izvaninstitucionlni s kojim mahom ne znamo što bismo, ali na kojeg se svi spremno pozivaju kada se radi o nečemu konkretnijem.

I dok je primjerice film nekako “riješen” preko svojeg HAVC-a (unatoč svim nedoumicama i kontroverzama), a glazba preko ZAMP-a (što god mislili o tome), ipak je to neki način koji je omogućio relativno normalno djelovanje ovih dviju grana umjetnosti – pustimo na stranu sve ostalo, gledajmo bit – filmovi se proizvode, štoviše, uspijevaju se financirati, glazbenici uspijevaju doći do naknada. Ne kažem ni da je genijalno ni superuspješno, no što ćemo s knjigom? Ovaj limb je zaista ništa vrijedno spomena.

Kao ni prethodna, tako ni ova (zapravo ista) garnitura Ministarstva kulture kao najbitnijeg faktora u priči, ne čini ništa. Nema agencije za knjigu i nakladništvo, nema načina promicanja književnosti u suvremenim medijima, nema načina stvarne pomoći jednoj branši koja je u tolikoj krizi da je besmisleno govoriti o branši, bilo bi točnije govoriti o bivšoj branši.  Nema institucionalnog okvira za EU sredstva, već samo individualni napori koji su sve samo ne paradigmtični za ostale – naime, ako vas MK već toliko izdašno financira, onda je i normalno da dobijete svu financijsku pažnju i pomoć oko EU projekata, jer imate i s čime jamčiti da će projekti biti odrađeni. Time zapravo, MK pomaže tek nekolicini i umjesto proklamirane različitosti, pa eto, promovira jedno te isto, umjesto demokratske provodi svoju agendu da treba pomoći one koji su ionako najfinanciraniji tim istim javnim novcem. Naravno, to je zlokobna agenda koja je u konačnici dovela mnogo toga u ovoj zemlji u pitanje, ali je ona sada u nekom unutrašnjem masterplanu toga MK koje će putem zaboraviti svoju misiju: pomoći onima kojima treba pomoći, stvoriti institucionalni okvir za redistribuciju i davanje stvarnog poticaja te, ako je to moguće, a mora biti jer se radi o javnom novcu, biti koliko toliko transparentan u odlukama. Jer kako će se opravdati toliki animozitet MK prema dječjoj  knjizi? Prema kulturi izvan centra, prema nečemu što im nije ni idejno, ni fizički blizu i biti onaj nadfaktor u koji je zaista moguće imati povjerenje.

Ovako, ovo se taljiganje nastavlja i, naravno, rezultati će biti uvijek jadni. Pa dobro, ako je to sve općeprihvatljivo, ajmo vidjeti kamo će nas dovesti. Umjesto društva znanja, u društvo sr.nja. To je jedini vidljivi odgovor.

Milan Zagorac: Književnost uživo kao hiperdemokratski hiperprostor hipstera i hopstera

Malo je naslov blesast, ali i cijeli je ovaj projekt bio i ostao takav: otvoren i blesast (ludički, igriv). To je njegova bit, njegova poanta, njegov inherentni smisao, ono zbog čega postoji. Postoji još niz otvorenih stranica i postoji još niz različitih načina na koji se ova ideja razvija (naglašavam – razvija!) jer još nije razvijena, no Književnost uživo je uvijek i bila i ostala stranica na društvenim mrežama gdje je svatko, ama baš svatko dobrodošao. To kako će proći, kako će se snaći, kako će podnijeti pozitivno ili negativno komentiranje, višak ili manjak lajkova, to je također na autoru. To je način da se autor suočava sa svojim radom i s prihvaćanjem/odbijanjem/nezainteresiranošću. Reći ćete, da, ali to je od, recimo to tako, nekvalificirane publike, rulje, nekoga tko nije dovoljno obrazovan da procjenjuje, no nije li izlazak pred ljude na izbore ili izlazak s novim proizvodom, primjerice sušenim jabukama, izlazak pred kupce, ili ponuda hotelskog smještaja također izlazak pred onoga koji ne zna što stoji iza sušenja jabuka, organiziranja upravljanja hotelom ili proizvodnje automobila. Nije li izlazak na izbore i vaš glas nekome isto tako vaša odluka da date glas nekome koji će u ime vas voditi neke procese koje ne znate ili ne razumijete.
Ne slažem se s onom da je književnost samo za elitu. Književnost može biti i za elitu, ali tada njezin proizvođač, njezin pisac mora biti svjestan za koga to radi i da će teško biti prepoznat od većine, od javnosti, od ljudi, od baze, od bilo koga, ako već unaprijed nije sklopio pakt s tom elitom o financiranju. Postoje divni pozitivni primjeri povijesnog mecenatstva koji su veličanstvenoj umjetnosti pomogli da se uzdigne, no s književnošću, a naročito našom, domaćom, lokalnom, hrvatskom, regionalnom, kako želite, stvar je malo drugačija. Ona nije u vezi sa svojom čitateljskom bazom ili barem ne širom bazom već jako dugo, ona je izgubljena u prostoru i vremenu, ona se divi samoj sebi i proizvodima koje sama pokazuje sebi, ona nije prošla čak ni lokalno vrednovanje, a kamo li neko vanjsko. Nama je, stoga, potrebna svježa, mlada, nova krv, nova snaga, novi entuzijazam koji zna i razumije, povezuje, shvaća, kako bazu, kako čitatelja, tako i onoga “kvalificiranoga”, onoga koji je duboko uveden i iniciran u tu literarnu smjesu, koji je duboko u svemu tome. Težak je to zadatak, čini se kao ona “prosvjetiteljska” šenoinska funkcija od prije 150 godina, no ni po čemu kao da se nismo makli od toga. Mi od šume ne vidimo stabla, mi ne vidimo ni ne znamo prepoznati vrijednost, mi smo jednostavno nedovoljno upućeni. Da stvar bude još složenija, ni pisci ni čitatelji nam nisu dovoljno upućeni, a senzibiliziranost javnosti je za kulturne teme praktički na minimumu.
I sada se tu pojavljuje Književnost uživo s barem 100 ako ne i više novih imena (a novih samo zato što ih tu imate prvi puta prilike vidjeti), i pojavljuje se x ovakvih književnosti uživo koje shvaćaju da je povratak i komunikacija s bazom nešto što više ne možemo ni ne smijemo ignorirati, da je obrazovanje ljudi, edukacija o književnim temama nešto što moramo vratiti u škole na ispravan način, da je književnost kao i umjetnost uostalom neizostavna ako želimo izgraditi, pomoći izgraditi ponajprije punoga čovjeka, a onda i društvo koje nije samo na relativnim vrijednostima, nego utemeljeno na dubokom shvaćanju čovjeka.
Zato je ovaj projekt hiperdemokratski, zato će i ostati takav.
Pa ipak oni najbolji rezultati koje daje ova stranica daleko su od prosječnosti ispodprosječnosti, štoviše, oni su takvi da bi već ovoga trenutka mogla biti zaključena dva dobra kola knjiga autora koje smo objavljivali, da bi o njima mogao biti stvoren pravi medijski šušur, da bi sva ta priča mogla duboko i ozbiljno utjecati na opću percepciju književnosti u javnosti. No za to će, kao i za sve dobre stvari, trebati još malo vremena, malo stajanja u dobrim bačvama, ne bismo li na kraju nazdravili s najboljim viskijem!
Živjeli!

Foto: Deklaracija nezavisnosti SAD-a